Pogledaj jedan post
Old 20.07.2010., 10:54   #8
Bila ja u sličnoj situaciji... Ovaj moj je svršavao, istinabog, na svoj neki određeni način, ali volju za seks nije imao niti je znao uživati u seksu, davati sebe u seksu... Sve je ličilo na nekakvu lošu pornjavu, usto rijetku (1 tjedno ili 1 u dva tjedna i trajalo je vrlo kratko). U početku veze sam mislila, dobro, treba se čovjek opustiti, naviknuti na nešto drukčije, pa i ja na njega, hajde, naći ćemo se negdje na sredini...
Kako smo imali iskren i otvoren odnos, puno smo razgovarali o tome. On je znao od prije da ima "problem", nisam navaljivala da imamo češće seks, poticala sam ga kad ga je htio, napaljivala, tražila, davala, ma nema što nisam pokušala... Znam da mu je bilo teško i htio je promijeniti taj "klik" u glavi, objašnjavao mi je kako on gleda na seks, što je mu on predstavlja, kako se osjeća ili što osjeća za vrijeme seksa ili maženja itd. Uh, za rješavanje treba vremena i vremena i vremena... Ja nisam imala toliko strpljenja. Zapravo, trudila sam se imati ga, ali postala bih frustrirana tijekom seksa, prihvaćala to što daje i davala koliko znam i mogu, ali svejedno se osjećala nezadovoljenom. A onda, ponovno nakon još par mjeseci, kad sam znala što me čega u seksu s njim, nisam ga ni htjela. Nisam se više mogla napaliti na jedno ništa.
Malo psihologije: mislim da je korijen problema u djetinjstvu s njegovom majkom koja ga je maltene "kastrirala" u njihovom odnosu. Jedan mi je prijatelj psihijatar rekao da je to teško riješiti na terapiji i da dugo traje, a kamoli da par to sam rješava. Usto, teško je nekoga "natjerati" na terapiju ako on za to nema volje i ne vidi problem. Ovaj moj bivši, iako je vidio da ima problem, nije namjeravao na terapiju, mislio je da sam to može riješiti...
I on je bio "bečka škola", divan, pažljiv itd. ali seksualna strana posve zanemarena, zaostala u razvoju. Šteta. Ja nisam mogla pristati na polovično rješenje. Možda drugi mogu ili nađu rješenje poput onoga koji ti je ponudio Emericzy.
Noola is offline