Pogledaj jedan post
Old 11.05.2007., 15:38   #9
ma nek on svejedno vježba neće odmoći ali može pomoći
Ja sad vidim prilično čisto na to oko, čak i daleko. Slova baš i ne ali recimo sad pokušavam čitati ovo na ekranu i ne vidim baš, niti ovo boldano jer mi se slova prelijevaju. Al ko klinka na ovu udaljenost nisam čisto vidjela ni knjigu a kamoli slovo
Meni je dodatno otežalo da su mi prvo doktori postavili krivu dijagnozu i krivu terapiju pa se pogoršalo, srećom sam nakon 10 dana bacila naočale pa sam spriječila daljnje upropaštavanje oka.

Meni zatezanje očnog živca nije nikad bilo opcija. Ponuđeno nam je kad sam imala 9 godina i ja sam to odbila. Nikad radi toga nisam požalila.
Vježbom sam uspjela puno, evo samo za primjer- kad smo uselili u novu zgradu susjed koji je optičar nije primijetio ništa mjesecima jednom je došao kasno kad sam bila umorna, beba mala i tak to- i tek je onda primijetio.
Tako da ja mislim da je mene vježbanje spasilo.

znam da mu je teško, klinci su u toj dobi osjetljivi i puno ovisi o karakteru. Ja sam jednostavno takva osoba da meni to nije smetalo.
Probaj s vježbanjem, bar nek osjeti da radi nešto na tome. Probaj naći poznate osobe koje su to imale / imaju, daj mu primjere, reci da Kikica ima i da je sve uspjela u životu-tak će i on.

Nekako mu treba dati do znanja da to ima, i da, primijeti se, ali to nije ono što ga određuje kao osobu.
Kikica is offline  
Odgovori s citatom