Quote:
ManaraM kaže:
Procjenjuje se da svakom 10. djetetu otac nije i genetski, sto oni (ocevi) naravno nemaju pojma.
Ne, nisam jos odlucio, jer sto ako se ispostavi da nisam genetski otac?... Nitko i nista mi ni priblizno ne znace kao oni. Ako im nisam genetski otac, hocu li i dalje moci bezrezervno biti uz njih kao i do sada?? Sto ako jedno je a drugo nije? Hoci li otici ili ostati? Ako ostanem, da li cu moci biti dovoljno jak i kada nekad popizdim ne reci joj da nek se o njima brine onaj tko ih je i napravio?
A sto s njom? To nebi stalo u vec prilicno punu casu.
Ili otici i poceti sve iz pocetka, ali kako kad nam priroda nije ugradila reset gumb?
Treba dobro prespavati, nista ne ciniti je isto odluka!
|
Uvijek su me ucili pa sam i sama naucila da je ljubav prema partneru razlicita od ljubavi prema djeci...i to uveliko.
Sto i kako uciniti u tvojoj situaciji ovisi prvenstveno o temeljima tvojih saznanja, da li su dovoljno realni ili ne...zasto si sada odlucio ovako reagirati, koliko su djeca stara?