|
Informatika je moj posao i svakodnevni kruh. Održavanje računala po školama je moj svakodnevni posao. No, dosta o kvalifikacijama, ajmo sad malo o spoznajama.
Znate li ko je najugroženiji/najnevjerodostoniji nastavnik/profesor u školama?
Onaj koji drži informatiku.
Primjera radi, moji klinci su za računalom od trenutka kad su samostalno mogle sjediti u stolici i gurati miša, cca. 2 godine. Osim par rudimentarnih informacija, nikad se nisam previše zabavljao sa njihovim doživljajima računala već sam ih pustio da svijet otkrivaju same. I zato mi se, svako malo, dogodi da opadnem na guzicu kad vidim što sve ta djeca rade.
I sad, zamislite nastavnika/profesora informatike koji je, u većini slučajeva, školovan (zapravo priučen) i koji se mora držati nekakvog ministarskog plana i programa, osobu koja se susreće sa desetinama malih aždaja koje računalo koriste još od pelenaškog doba i koje se ne pokoravaju nikakvom predefinranom planu i programu već se oslanjaju na osobno iskustvo.
|