|
Sutkinja nije glupa, ako ona vidi da ste se svi ponasali kao da je ugovora/dogovora bilo, one radile svoj dio posla a ova svoj, onda ce naravno pitat kakav su tocno dogovor imale jer zna da nitko ne radi iz dosade. Ako zna da je ugovor dostavljen svim strankama i da su stranke pocele "provodit" ugovor, lako moguce da taj ugovor postane temelj dogovora.
Predlazem ovoj djevojci da uzme advokata, ako je tuzena onda ionako bolje da se konzultira sa odvjetnkom koji ce pogledat sto tocno pise u ugovoru i kakve su okolnosti bile. Ovdje moze dobit samo pausalne (dobronamjerne) odgovore.[/QUOTE]
Zahvaljujem na komentarima. Već je stvar na sudu, saslušanje će biti za par tjedana.
Naglašavam nije stvar da mi nismo surađivali i da nismo postupali kao da je ugovora bilo, ali ključno je sljedeće:
TEMELJNI DOGOVOR JE BIO - MI NALAZIMO SPONZORA KOJI ĆE DAT NPR. ZA PROJEKT 100 000 KN. MI OD TOGA UZMEMO 30 000 KN. SPONZORA NIKAD NISU NAŠLE, JEDAN JE KAO SAMO BIO U VIDU, DAKLE NISU NITI ODRADILE 50 SASTANAKA ZA SPONZORE I SL... niti su kasnije ispostavile račun nego su se sjetile nakon godinu i pol preko odvjetnika od mene potraživati novac za to što su one odrađivale a to što su odrađivale je išlo u svrhu promocije njihove tvrtke, takav je bio dogovor kojeg one sad spore. one kažu da kakva promocija, da koja im je to korist kao ionak su kasnije zatvorile tvrtku, ali kako netko može nakon godinu i pol naplatit neke usluge ako stranka koju se tuži u početku nikada nije znala niti cjenik njihove satnice niti koliko će to koštat, jer ponavljam radilo se o 30% od iznosa sponzora. Iznos sponzora je bio 0 kn i kaj svejedno one imaju pravo nekaj potraživati?
i ako potražuju npr. 50 000 kn kako sud određuje na koliko imaju pravo?
|