Mojem susjedu je preminuo otac mjesec dana prije njegove svadbe, svadba je otkazana. Otišli su samo s kumovima i obitelji u crkvu, odradili to i vratili se kući, sve se to odigralo pola godine nakon smrti njegova oca.

Mislim da pomalo gubimo pojam o vjenčanjima, nije bit svega toga bančiti jednu noć, plesati itd. nego je bit svega toga da si pred Bogom i ljudima povezan sa osobom koja ti znači sve.

Ja, hvala Bogu još uvijek imam svoje roditelje i definitivno bih otkazala sve na malo duži period zato što bih željela "oprostiti" sa izgubljenim, voljenim članom obitelji. Nezamislivo mi je da plešem i veselim se znajući da bi se sa mnom trebao veseliti otac, majka, ili roditelji mojeg dragog.