[boljanici]

EINSTEINOV SINDROM

“Einsteinov sindrom” je knjiga o vrlo bistroj djeci koja progovaraju kasno, nekada godinama nakon uobičajenog termina. Postoji posebna grupa djece osebujnih karakteristika - a to se odnosi i na njihove obitelji - koja progovaraju mnogo kasnije od svojih vršnjaka, ali su u razvoju inteligencije mnogo ispred njih. Takvih je ljudi bilo i u prošlosti, a najpoznatiji je Albert Einstein. Dva odvojena istraživanja koja su proveli roditelj takvog djeteta i istaknuti profesor logopedije s jednog američkog sveučilišta, čine temelj ove dramatične knjige namijenjene roditeljima, logopedima, psiholozima i dr. Istraživanja su započela i slučajevi djece su počeli stizati iz cijeloga svijeta...
Inteligentna djeca koja kasno progovaraju



--------------------------------------------------------------------------------


Ova knjiga otvara našu novu biblioteku - Drugačiji razvoj - koju smo posvetili pomno biranim radovima renomiranih autora o djeci koja su prema svojim sposobnostima u nekim područjima izuzetna, a čiji razvoj u mnogočemu teče drugačije, netipično, ponekad otežano i koja zbog svoje netipičnosti i često neprilagođenosti probleme. Drugim riječima, to su djeca koja se razvijaju NERAVNOMJERNO.
“Einsteinov sindrom” je knjiga o vrlo bistroj djeci koja progovaraju kasno, nekada godinama nakon uobičajenog termina. Postoji posebna grupa djece osebujnih karakteristika - a to se odnosi i na njihove obitelji - koja progovaraju mnogo kasnije od svojih vršnjaka, ali su u razvoju inteligencije mnogo ispred njih. Takvih je ljudi bilo i u prošlosti, a najpoznatiji je Albert Einstein.
Živimo u svijetu u kojem su postavljene "norme" čak i za bebe. Časopisi i knjige iznose rokove u kojima one trebaju početi sjediti, puzati, hodati i govoriti, pa roditelji nervozno uspoređuju razvoj svoje djece s tim normama. A kada primijete da njihovo dijete ne čini nešto jednako rano kao i susjedovo, brige se umnožavaju. Norme mogu poput tamnih oblaka stajati nad glavama roditelja čija su djeca proslavila drugi, treći, možda i četvrti rođendan, a još nisu progovorila.
Dva odvojena istraživanja koja su proveli roditelj takvog djeteta i istaknuti profesor logopedije s jednog američkog sveučilišta, čine temelj ove dramatične knjige namijenjene roditeljima, logopedima, psiholozima i dr. Istraživanja su započela i slučajevi djece su počeli stizati iz cijeloga svijeta.
Utvrdivši temeljna obilježja, kako na temelju statističkih podataka, tako i slučajeva nekoliko stotina djece, počeli su tražiti odgovarajuća objašnjenja. Ušli su u bolne diskusije o dijagnosticiranju djece i uključivanju u program rane intervencije. Naposljetku, pokušali su odgovoriti na pitanje što se može činiti u borbi s neizvjesnostima koje preostaju čak i nakon najboljih napora da se odredi zašto neka bistra djeca progovaraju kasno.
Koji god razlozi mogu konačno postati pouzdanim odgovorom na pitanje zašto neka vrlo inteligentna djeca toliko kasne u razvoju govora, problem baš svakoga roditelja jest što učiniti sada i ovdje. Opcija sigurno ima dovoljno, toliko da njihov broj predstavlja problem. Ne postoji ni manjak ljudi ni programa koji nude sve od puste nade do čudesnog iscjeljenja. Izazov može predstavljati i samo traženje kvalitetne dijagnostike. Isto je i s traženjem drugog stručnog mišljenja, koje je neovisno o prvom - bez čega ono i ne može biti drugim mišljenjem. A i etikete koje nastaju iz tih evaluacija mogu biti problematične. Problem ne predstavljaju samo točnost i značenje etiketa, nego i posljedice koje takvo etiketiranje može ostaviti na dijete, prateći ga godinama i ne vodeći računa o stručnosti ili nestručnosti procjene iz koje su nastale, niti o tome jesu li i dalje valjane u odnosu na promjene u djetetovom razvoju.
Dilema je i odgovor na pitanje je li potrebna "rana intervencija" ili je bolje da se dijete razvije vlastitim tempom. Posljedice odluke mogu biti ozbiljne. Postavlja se i pitanje hoće li ostavljanje takvog djeteta na brizi ustanovama za dnevnu skrb pomoći ili odmoći njegovom socijalnom razvoju.
Nijedna od ovih odluka nije nimalo laka. Kad dijete kasni u govorno-jezičnom razvoju, nijedan odgovoran roditelj neće samo sjediti i nadati se najboljem. Stručne procjene su bitne, ali se nijedna od njih ne bi smjela uzimati zdravo za gotovo. Ovo je područje u kojem čak i vrsni učenjaci i znanstvenici imaju samo ograničeno znanje, a mnogi praktičari često pogriješe u dijagnozi i tretmanu.
Ova je knjiga izazvala burne reakcije i polemike u javnosti i stručnim krugovima. Nisu je zaobišli ni najveći autoriteti u području logopedije i psihologije jezika. Iako se Thomas Sowell obraća prije svega roditeljima, ova knjiga treba biti na popisu obavezne literatrure logopeda, psihologa i drugih koji se bave djecom.
Knjiga “Einsteinov sindrom” je prva koja se na ovaj način bavi problemom inteligentne djece koja kasno progovaraju, pitanjima njihove sadašnjosti i budućnosti.


O autoru:

Dr. sc. Thomas Sowell (Sveučilište Stanford) je otac djeteta koje je kasno progovorilo. Zajedno s logopedom sa Sveučilišta Vanderbilt Stephenom Camaratom proučavao je inteligentnu djecu koja kasno progovaraju. Napisao je dvije knjige na tu temu koje su uzburkale javnost i osobito stručne krugove.
Iz predgovora prof. dr. sc. Stephena Camarate:
Knjiga dr. sc. Thomasa Sowella "Einsteinov sindrom: Inteligentna djeca koja kasno progovaraju" pruža opis mnogih ljudi koji su kasno progovorili, ali su ipak kasnije naučili govoriti i postali uspješni odrasli. Uz to, knjiga uključuje podatke za više od 200 obitelji s djecom koja kasno progovaraju, koji ilustriraju brojne ključne karakteristike te djece i njihovih obitelji. Dr. Sowell pažljivo prepričava individualne slučajeve i postavlja snažne hipoteze o prirodi i potencijalnim korelacijama kasnog progovaranja u vrlo inteligentne djece.
..Rad dr. Sowella pruža snažne dokaze da neki kasni govornici jednostavno usvajaju jezik prema drugačijem razvojnom satu, pa klinički stručnjaci pri susretu s mališanom koji kasni u razvoju govora ne bi trebali automatski pretpostaviti da je kasno progovaranje simptom kliničkog poremećaja. Mnoga stanja, uključujući autizam, mentalnu retardaciju, oštećenje sluha, fonološki (govorni) poremećaj i miješani ekspresivno-receptivni jezični poremećaj, kao klinički marker imaju kasno progovaranje. Ali svi oni, osim kasnog progovaranja, također uključuju druge kliničke simptome. Nažalost, mnogi su kasni govornici, pa tako i moj sin koji je kasno progovorio i kojeg su preporučili u razred za mentalno retardiranu djecu, pogrešno dijagnosticirani, zato jer kasno progovaranje postaje okidač za traženje dijagnoze ili kliničkog stanja, poput mentalne retardacije ili autizma, kako bi se time pojasnilo samo kasno progovaranje.
Kao profesor specijalne edukacije, te znanosti o sluhu, jeziku i govoru, tijekom zadnjih dvadeset godina vidio sam doslovce stotine i stotine djece koja kasno progovaraju. Kao što ćete pročitati u ovoj knjizi, ja sam također kasno progovorio i otac sam djeteta koje je progovorilo kasno. Mogu pouzdano potvrditi da mnoga djeca koja kasno progovaraju - neka od njih su vrlo bistra, a mnoga su prosječne inteligencije - nemaju autizam, mentalnu retardaciju ili drugo trajno kliničko stanje.
Rad dr. Sowella podsjeća kliničke stručnjake da dijagnosticiranje ovih kliničkih stanja u male djece zahtijeva značajnu vještinu, nepristranost i otvorenost. Potrebno je biti svjestan mogućnosti da je kasno progovaranje razvojna faza prije nego klinički simptom. Uzimanje tog gledišta dopušta kliničkim stručnjacima da troše naše rijetke i vrijedne terapije te edukacijske resurse na one kasne govornike koji uistinu imaju šira klinička stanja, poput autizma i mentalne retardacije. Dr. Sowell je ostvario važan doprinos razumijevanju kasnog progovaranja i neke oštre uvide u potencijalni odnos između visoke inteligencije i verbalnog razvoja koji će, bez sumnje, na neko vrijeme zaokupiti one od nas koji se bave istraživanjem kasnog razvoja govora!
Prof. dr. sc. Stephen M. Camarata Odsjek za logopediju Medicinski fakultet Sveučilišta Vanderbilt Nashville, Tennessee, SAD