Mogu dati samo svoje mišljenje. Pojam super heroja pojavio se početkom 20-og stoljeća u SAD-u koliko znam. Evo ti malo detalja da ti pomogne oko pisanja:
https://en.wikipedia.org/wiki/Superhero
Meni se čini da je cijela filozofija oko superheroja jedna u stvari djetinja i naivna filozofija vezana uz psihički neevoluirano društvo. Upravo zato djeca jako vole superheroje jer je u njihovom svijetu sve crno-bijelo. Nema u tome naravno ništa loše.
Ideja donekle proizlazi iz ideje o vječnoj borbi dobra i zla koja vuče korijene još u kršćansku mitologiju. Imamo dvije krajnosti koje ne bi zasebno mogle postojati jedna bez druge - dobro i zlo. Da bi spoznao 'dobro', treba ti 'zlo'. Ne možeš prepoznati dan ako ne stigne noć.
Neki ljudi naravno zasnivaju svoje živote na filozofiji vječne borbe dobra i zla. U stvari, to je samo iluzija isprogramirane i izdresirane ljudske svijesti koja preko toga traži smisao u životu. Velika većina toga na svijetu u pravilu spada u domenu nedefiniranog sivila. Zlo često nije zlo, a dobro nije dobro, već ovisi često o kulturološkim preduvjetima i zatupljujućim konvencijama.
Priča o superherojima je zapravo nastojanje da se podilazi egu i stvori neka iluzija veličine potkovane dobrim namjerama, znači pokušaj da se krhkom čovjeku podeblja ego super moćima.
Amerikanci imaju vječiti kompleks i veličine i spasitelja, te žive u uvjerenju da su najveći i najpošteniji, te ne čudi da su izumitelji superheroja. Dobar primjer je i Trump koji je u svojim vlastitim očima svjetski spasitelj i krojitelj pravde. Najveći zlikovac je u toj njegovoj priči Kim Jong.
Doduše, nijedan od njih dvojice ne spada u kategoriju superheroja, a baš niti dobročinitelja.
Ideja o superherojima možda na neki način nastoji neuspješno i odgojiti društvo da bude u stanju prepoznati dobro i zlo, no čini mi se da više uspijeva u ispiranju mozga preko banaliziranja ljudske prirode.
Evo još jedne zanimljive analize superheroja:
https://www.youtube.com/watch?v=eWTJIBGNId0
Mnogi superheroji se zasnivaju na ideji alter ega. Zapravo, radi se o djetinjim maštarijama toga što bi mogli biti kada bi imali super moći i tada bi krojili 'pravdu' po svojim mjerilima. Vjerujem da bi se to kod većine otelo kontroli i napravili bi više štete nego koristi na duge staze.
U pričama o superherojima zlikovci su u stvari puno zanimljiviji ili bi barem trebali biti. Katkad se radi o izmučenim dušama koje su bilo doživjele da im je nanesena nepravda ili misle da im se nanijela... možda je to više točniji prikaz u nekim krimi filmovima gdje se znaju naglasiti takve stvari, negoli u filmovima o superherojima koji su po defaultu infantilni.
Ono što se prikazuje zlikovcima je zapravo stvarni prikaz velikog broja ljudi. Nisu to zli ljudi, no život na ovome svijetu u mnoge usadi tugu, gorčinu, bijes, frustracije i komplekse jer na žalost, društvo tako funkcionira i lakše se stvaraju mentalni sklopovi zlikovaca, negoli superheroja. Ljudi prođu razne traume, a prikaz kako superheroji tretiraju 'zlikovce' je u stvari prikaz kako skoro svako društvo tretira bilo drugačije, bilo na neki način od tog istog društva oštećene ljude.
Češći način prikaza zlikovca u superheroj filmovima je prikazivanje nekoga tko je zao jer je zao i jer mu je to prirodno stanje stvari. Znači netko tko samo bezumno želi uništavati. Na žalost, nikada se ne ulazi previše u psihologiju tih likova jer inače nametanje crno-bijelog svijeta u superheroj filmovima više ne bi funkcioniralo.
Zato je recimo i
Maleficent razljutio mnoge jer je narušio ideju Disneyevog animiranog filma otprije više od pola stoljeća gdje je vještica bila prikazana kao čisto zlo. Sve je to rezultiralo daljnjim pogrešnim i negativnim interpretacijama ovog filma što samo pokazuje daljnju infantilnost publike. Film je u stvari samo zašao u ljudsku psihu i pokazao vrlo jasno u što se čovjek može pretvoriti kada ga se povrijedi i kada izgubi povjerenje u one u koje je vjerovao. I to ljude smeta jer je taj film potrgao njihovu slikovnicu... odjednom je njihov 'zlikovac' dobio ljudsko lice, te od nekoga dobronamjernoga potonuo u crnilo vlastite boli i bijesa. Ljudi često to ne žele. Ne žele vidjeti ljudsko lice 'zlikovca' i njegovu bol. Žele jedino vidjeti što je loše učinio i kazniti ga zbog toga. Ne žele vidjeti spašenog zlikovca koji je povratio vjeru u ljude. Žele vidjeti lažni crno-bijeli svijet kojime ih se odgajalo odmalena. Zato religije i jesu toliko opasne oduvijek bile jer u tim domenama sve je crno-bijelo i ljudi će se čak rado ubijati zbog vlastite nemogućnosti da odrastu.
U svakome od nas nalazi se i superheroj i zlikovac u određenoj mjeri. Pitanje je samo koji će kroz život doći više do izražaja. Ideal superheroja mnogi prerastu kada odrastu jer je taj ideal šuplji, a sa zlikovcem u sebi se moraju cijeli život boriti jer zlikovac je hranjen sa svih strana. No, jednog dana neki prerastu i zlikovca i ostane jedino zrelo biće kojemu je koncept superheroja i zlikovaca smiješan.
Ideja o superherojima i zlikovcima je ideja nastala na ljudskim iluzijama o tome što pravda i dobro jesu. To je u stvari banaliziranje ljudske prirode od strane stvorenja koje ne razumije niti samo sebe.