|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2007.
Lokacija: Negdje na planeti
Postova: 1,138
|
Evo i mene da mi date koji savjet, koje slovo podrške....
Svi imamo takav dan, a uhvatilo je i mene...
Opet me uhvatila strašna nostalgija za mamom...
Upoznala sam jednog dečka i muči me reći mu da ja zapravo nemam mamu, da zapravo nemam nikoga ili da pričekam s tim... ne znam zašto, ali osjećam se manje vrijednom zbog toga... kao da imam neku ogromnu manu... kako doći pred nove ljude... kako reći da moja mama ne može doć upoznat ga... ili ono odratno pitanje... s kim živiš...
Nemam vremena ni plakati... jesam li premlada da živim solo? Jesam li premlada za sve ovo?
__________________
Nije vrijedno živjeti dok ne pronađeš nešto za što je vrijedno umrijeti.
Voljeti ne znači gledati jedno u drugo, nego zajedno u istom pravcu.
|