Quote:
SummerNight kaže:
....Redovno po cesti, po ducanima, posvuda zapravo cujem roditelje kako uzasno hladno, otresiito, nezainteresirano i nadrkano odgovaraju djeci na pitanja i opcenito vode s djecom konverzaciju na grozan nacin.
Meni ozbiljno znaju suze doc na oci nekad kad to cujem. Pogotovo kad vidim lica toj djeci nakon takivh odgovora.
I sve znam, da su roditelji umorni, pod stresom, nemaju novaca, imaju tonu problema.... sve znam.
Ali ipak mi nema za to opravdanja.
|
je baš ovih dana o ovome razmišljam potaknuta izjavom jednog dragog kolege, divnog čovjeka iz sarajeva. živio je u zagrebu nekih godinu dana, radi posla, nakon toga je (jer mu nije odobren premještaj u sarajevo) dao otkaz i vratio se u sarajevo. razlog je bio taj "što ga napetost, ljutnja, nervoza i depresija na licima kolega, zagrepčana, ljudi koji ga okružuju, ubijaju i ne može to više izdržati". nije nikakva uvreda zagrepčanima, ali zaista, kad razmislim, to je stvarno stanje ne samo u zagrebu, nego i u drugim gradovima u hrvatskoj. mislim da smo generalno užasno nezadovoljni i to se odražava na našim licima, i na našem ponašanju prema svima, a najviše prema onima koji su nam najbliži - naša djeca, roditelji, supružnici. zašto? nemamo novaca - u sarajevu ih imaju još manje, ali oni zrače pozitivom, pod stresom smo - francuzi (npr.) su isto, ali i oni su jako pozitivni i ljubazni jedni prema drugima... ne znam, ne razumijem, a i sama sam dio te tmurne mase.
slažem se sa summer, i meni je jednako loš nezainteresiran i hladan ton razgovora s djecom, kao i sama uvreda.