Pogledaj jedan post
Old 07.08.2005., 21:28   #17
Quote:
moco kaže:
stvarno hvala svima na odgovorima...smokljo, sumnjam da sam se odljubio od cure, takav imam osjecaj prema svakome, brijem da sam totalno oguglo na emocije...najzalosnije od svega, najbolje se osjecam kad placem kao malo dijete, ali to se sve rjedje i rjedje dogadja...valjda zelim patit, neznam ni sam...uopce vise ni ne osjecam strah preko dana, on me samo probudi ujutro i to je to vise manje...cijeli dan provedem doma lezeci u krevetu i razmisljajuci o sranjima...izadjem mozda jednom dnevno negdje...ma kaos, ali ne da mi se vise ponavljat, dosadan sam sam sebi...i neznam, bloodstone, svaki dan je drugi film u glavi..kad sam ono pisao zelio sam biti bolje, a danas mi je sve totalno ravno do srijema...sta znaci bit bolje kad neznam ni tko sam...ma katastrofa...ali hvala jos jednom na odgovorima...pozdrav!
Pa gle.. meni je to skoro normalno stanje... povremeno se tako osjećam... kad sam imala 20 godina to je trajalo i tjednima... no onda je prošlo i sve se rijeđe vraća. S tim da sam ja imala i audio halucinacije i još ih imam... al mogu normalno funkcionirati i više se ne bojim, jednostavno se naivkneš i naučiš boriti protiv toga... mislim da bi trebao ići psihijatru samo ako si siguran da nisi dovoljno jak da to riješiš sam sa sobom. Mislim da se većina ljudi u dvadesetima nalazi u tako nekakvoj krizi.
aurora_borealis is offline  
Odgovori s citatom