ja sam u životu od staraca dobila možda 2-3 šamara. i to onda kad mi se preko nekoliko puta reklo da to ne radim.
nikad nisam dobila šamar zbog nepospremljenih igračaka, nenapravljenog domaćeg, hranu nikad nisam bacala jer sam uvijek voljela jesti
i slično.
i ne zamjeram im ništa, dapače, s njima imam idiličan i vrlo zdrav, sad već prijateljski odnos, a tako je bilo i u najgorem pubertetskom razdoblju.
pretjerano mi je ljude koji su djetetu par puta dali šamar prozivati obiteljskim nasilnicima, ali isto tako ne podržavam mlaćenje djece ko vola u kupusu jer su roditelji nesposobni za normalan odgoj.