Bartur kaže:
Zakon kaže ovako: svakome se mora omogućiti dati nasljedničku izjavu, ali nitko to nije dužan učiniti.
Dakle, stvar je prilično jednostavna: ako ste Vi uredno zaprimili poziv, a na raspravu niste došli, smatra se da tražite ono što Vam po Zakonu i/ili oporuci pripada. Ipak, ne bi bilo zgorega da napišete nasljedničku izjavu kojom oporuku priznajete kao istinitu i pravovaljanu, te prihvaćate nasljedstvo temeljem iste. Nadalje, očitujte se i u odnosu na ostalu imovinu: ako Vas pokretnine ne zanimaju, tada možete svojom nasljedničkom izjavom prihvatiti svoj nasljedni dio koji Vam po zakonu pripada na pokretninama, te ga ustupiti nekome od drugih nasljednika.
Nemojte miješati ustup i odricanje. Odricanje znači da ne želite baš ništa od ostavinske imovine (kao da se niste ni rodili). Ustup je Vaš velikodušan dar kojim Vi svoj nasljedni dio dajete nekom od drugih nasljednika. Znači, Vaša rečenica da se 'odričete' u korist svoje sestre pravno ništa ne znači. Vi joj možete ustupiti Vaš dio.
Što se tiče pobijanja oporuke, naravno, svi nasljednici imaju mogućnost i pravo tvrditi da oporuka ostavitelja nije pravno valjana iz raznoraznih razloga (da nije napisana u valjanom obliku, dakle, da nije ispoštovana forma oporuke, zatim, da ju je ostavitelj dao sačiniti pod prijetnjom ili prisilom, ili da se pak radi o krivotvorini). Tada bilježnik predmet predaje sudu koji odlučuje o tome je li oporuka valjana ili ne.
Što se pak tiče dijela Vašeg pitanja koje se odnosi na to mogu li Vaše sestre tražiti dio grobnoga mjesta, odgovor je da, mogu tražiti svoj nužni nasljedni dio (koji čini polovicu zakonskog nasljednog dijela; znači, ako vas je bilo, recimo, tri sestre, svaka od vas bi imala pravo na 1/3 nasljedstva, pa tako i groba; ako je nešto raspoređeno oporukom, preostale sestre mogu tražiti nužni nasljedni dio koji, dakle, čini polovicu zakonskog, što u mome primjeru znači 1/6 dijela). No, tu sada dolazi i pitanje prethodno učinjenih darovanja od strane ostavitelja, pa ako je ostavitelj Vašim sestrama već ranije nešto darovao, a ta vrijednost darovanog prelazi 1/6 dijela groba, one ne bi imale pravo na nužni nasljedni dio. Ako se s tim ne slože, slijedi (opet) parnica.
Što se tiče neke moguće buduće imovine (koja nije obuhvaćena ovim ostavinskim postupkom), za nju bi se pokrenuo postupak raspoređivanja naknadno pronađene imovine, koji u svojoj biti predstavlja novi ostavinski postupak u kojem bi se opet svi nasljednici pozvali na očitovanje (davanje nasljedničkih izjava). Činjenica da ste se u 'prvom' ostavinskom postupku nečega odrekli (ili nekome nešto ustupili) ne znači da ćete tako odlučiti i u pogledu naknadno pronađene imovine.
Konačno, bilježnik Vam nije bio dužan ništa poslati (osim poziva na raspravu). Njegova dobra volja je i sama komunikacija putem emaila, jer je Vaša dužnost da ako imate kakvih nejasnoća osobno pristupite u njegov ured i obavite uvid u spis ili opunomoćite nekog odvjetnika koji će to učiniti umjesto Vas. Podsjećam Vas da je javni bilježnik u ostavinskom postupku povjerenik suda, a vjerujem da to pitanje ne biste ni postavljali da se radi o postupku pred sudom (pravno gledajući, nema nikakve razlike između, recimo, parnice koju vodi sudac i ostavinskoga postupka koji vodi javni bilježnik kao povjerenik suda).
|