evo danas opet hrvatska i turska, pravi trenutak zabilježiti jednu prošlogodišnju alomneziju, zapravo , od onog dana kad smo izvukli turke u skupinu za euro 2016
naša sam te večeri na jutubu utakmicu iz engleske 1996, pogleda pozorno gol i slavlje gorana vlaovića ,
https://youtu.be/tfLntkQ1asM?t=4720
valjda prvi puta nakon te 1996 i ponovno uočio iskrivljeno sjećanje
ovaj put gol i sama izvedba ostala je netaknuta , ali je u slavlje ubačen jedan nepostojeći detalj- a taj je da je vlaović zaplakao od sreće nakon zabijenog gola
za takvu posebnu priliku u sportskim trenutcima nimalo neuobičajna reakcija (eto plakao je i payet u petak nakon gola rumunjskoj ) ali se ipak dogodila samo u mojoj glavi kasnije - transformirajući vlasite suze u - vlaovićeve
nisam ja zagriženi domoljub ni nogometni fan u navijačkom smislu da bi mi uspjesi ili neuspjesi hrvatske mogli izazvat suze u očima, ali radilo se o tome da sam baš u tom trenutku osjetio kako je konačno završilo ono mračno razdoblje , i kako smo ponovno zaživjeli u potpunom svjetlu , teret se odronio, kočnice popustile
na sličan način suze su mi izmamile kad sam prvi put prolazio tunelom sveti rok , toliko se o tome pričalo i sad eto konačno