Pogledaj jedan post
Old 27.01.2014., 19:27   #81
Quote:
Emericzy kaže: Pogledaj post
Hmmmm…. Ne razumijem kako si zamišljaš kozmos bez zla.
Ne zamišljam kozmos bez zla.
Zlo u kozmosu mora postojati, kao antipodna vrijednost Dobru.

I to je razumljivo.

Ono što mene muči jest: distribucija zla te njegova količina prilikom iste.
Tu dolazi do nepravedne raspodjele.
I postavlja se pitanje: zašto i čemu?

Da je raspodjela pravednija, ne bih dvojila ni sekunde.


Quote:
Ako je kozmos univerzalno dobro, onda on više nije ni dobar. Ne može biti. Onda je ništa. Ne možeš ga kvalitativno ocijeniti. Ocjena postoji samo kad postoji usporedba. Kad postoji izbor.
Nisam promatrala kozmos kao strukturu koja ima vrijednost.... više kao prazan prostor, bezvrijedan, jedno veliko ništa. Vrijednost svemu, pa tako i kozmosu, dajemo mi ljudi, iz vlastite, antropocentrične perspektive.

Je li ta perspektiva nužno ispravna? Ovisi o kontekstu i situaciji. Možda i nije, tko će ga znati.

Ali, abrahamske religije također polaze za tom premisom: čovjek je taj koji je nadmoćan nad drugim stvorenjima, koja su tu da njemu služe. Čovjek je inteligentno superioran, jedini koji je dovoljno samosvjestan da ima mogućnost izbora putem slobodne volje i da njime ne vladaju nagoni.

Ono što želim reći, ukratko: pojam "dobra" vs. "zla" i njihove kvalitativne vrijednosti, stvara čovjek, sukladno vlastitoj slici svijeta. Pitanje je imaju li ti pojmovi univerzalnu, neupitnu vrijednost van ove sfere.


Quote:
Bog nije apsolut dobra. Bog je apsolut. Točka. Nama ne može biti shvatljivo čega je sve on apsolut. On je apsolut apsoluta.
Ako promatramo Božansko kroz sferu kozmosa i dajemo im maltene isti predznak, onda je Bog apsolut apsoluta, ono nama nepojmljivo i neshvatljivo. Bog je sve i Bog je svugdje.

Ali, ako Ga promatramo kroz abrahamske religije, pogotovo kršćanstvo, teza "Bog je Ljubav, Bog je Dobro, Bog je dobar Otac koji se brine za svoju djecu" jest glavna misao vodilja. Bogu se pridaju kvalitete da bi ga se približilo ljudskom shvaćanju. S tim u svezi, Bog jest promatran kao apsolut Dobra, Ljubavi i očinske figure za nas. Tu negdje na toj premisi, možemo razmatrati Njegove metode u našem "odgoju" - kako i zašto dopušta zlo te kako ga distribuira.

Jer iako mi imamo slobodnu volju i izbor, krajnja distribucija jest Njegova.
Ne naša.
Naša samo kad su posrijedi manje, minorne stvari. Jer na veće, mi ionako nemamo mehanizam pomoću kojega bismo mogli utjecati.

Quote:
Iz samo njemu znanih razloga on stvara svijet u kojemu je nekim bićima dano da razlikuju dobro od zla i pruža im priliku da se opredijele. I njihovo opredjeljenje ih svrstava u onom 'pravom', vječnom životu, poslije ove zemaljske 'doline suza'.
Ne samo da razlikuju dobro od zla, već i da prihvate Njega kao Sveznajućeg Tvorca. Ako razlikuju dobro od zla, ali ne prihvaćaju Njega, opet se smatra kao da nisu na strani dobra. I tu se može postaviti pitanje je li to pravedno i traži li On u biti - bespogovorno obožavanje Njegovog lika i djela.

Quote:
Što je pakao i kakav je i zašto je takav kakav jest, to je izvan našeg dosega razumijevanja.
Istina.
Ali ako bismo tako gledali, onda je apsolutno sve što ima predznak Božanskog - van našeg dosega razumijevanja. Onda ne možemo niti svete tekstove uzeti kao polazišnu točku razmatranja. Onda apsolutno ništa nije dovoljno na nivou da bismo probali shvatiti i obuhvatiti Njega i Njegov plan i volju.

A tako ne možemo, jer ako se želimo baviti izučavanjem Njega, moramo imati neku polazišnu točku, nešto materijalno, što možemo razumjeti.


Quote:
Što fali potrebi za opredjeljenjem, kad već alternativa postoji? A mora postojati, jer ako je nema, nema ničega. Bar nema ničeg spoznatljivog. Kad postoji alternativa, moramo se svrstati.
Ne znam.
Ne znam je li pošteno tražiti opredjeljenje nečemu što nam je nespoznatljivo.


Quote:
Pa nisu na testu.
Ranije si rekao da je zlo u ovozemaljskom test za čovjeka da se vidi kako će se on svrstati, kako će se nositi s time itd.

Što je onda s djecom u toj priči? Zašto bi se njih onda uopće, trebalo podvrći zlu? Zašto ona tu ulaznicu za Božji blagoslov, nisu mogla kasnije iskoristiti? Zašto žurba? Zašto nisu mogla proživjeti ovozemaljski život?


Quote:
Prvo, prihvati da ima kolateralnih žrtava.
Ima, da.
Pitanje je koliko je to pravedno. I potrebno.... jer, On je svemoguć.
Jesu li kolateralne žrtve uistinu nužnost?

Quote:
Drugo, ne testira se samo spremnost na dobra djela i odbojnost prema zlu, nego i sposobnost trpljenja, ustrajnost, lojalnost usprkos mukama itd, itd. Ponavljam, "na muci se poznaju junaci". Nije svaka muka zlo. Neka je jednostavno muka. Neutralna i slijepa.
OK, neka je neutralna i slijepa muka.
Koja je pozadina te muke? Kozmička slučajnost, Božji odabir "patnika", karmička pravda, nešto deseto, sve zajedno?

Quote:
Ljudima koji razmišljaju o religiji jako često, skoro redovno, fali jedan alat -- jedan nekad jako važan pojam koji je postao nepopularan i svojim praktičkim nestankom uzrokovao golemu količinu konfuzije. To je poniznost. Svijest o vlastitoj nevažnosti.
Tu se slažem.


Quote:
Ne potcrtavam ja bez veze 'kozmičku sliku'. Ti sad spominješ nekakvu patnju od bolesti nekakvog siromaka a ne pada ti na pamet da se sve to odvija u kozmosu koji je tako zvjerski apsurdno velik da svjetlosti trebaju milijuni godina da ga pređe. Nemoj me zajebavati.
Ne zajebavam, vrlo sam ozbiljna.

Koja je kozmička važnost bijede života jedne osobe?
Tako se možemo pitati koja je kozmička važnost bilo čega? Jer u paraleli s kozmičkim, sve je malo i beznačajno. Ali ako bismo gledali tako relativno na sve..... čemu?

Svaki čovjek je važan, svaki život je važan. Čovjek kao homo sapiens, u kozmičkim okvirima, vjerojatno i nije nešto posebno bitan, važan ni nezamjenjiv. Ali ako promatramo život pod parametrima ovozemaljskog, ovdje i sada, onda jest važan.

Quote:
Poniznost prema kozmosu nešto je o čemu bi i vjernici i ne-vjernici trebali pažljivo još jednom razmisliti. Prvi jer su bez toga krivi pred Bogom, a drugi pred Kozmosom. Ista stvar, u biti. razlika je u minornim i većinom skolastičkim detaljima.
Tu se slažem.
Kako bi se trebala ogledati čovjekova poniznost pred kozmosom, u svakodnevnom životu jednog običnog čovjeka?

Quote:
Pa i nije. Rekao sam već, Bog nije apsolut dobra. On je apsolut svega.
To je ako Boga ne promatramo isključivo kroz teističku prizmu.
Ako ga promatramo kroz pojedine religije, "Bog je Dobro i Ljubav" jest jedna od glavnih odlika.

Quote:
Njegovi su motivi izvan ovakve prosudbe koju ti upotrebljavaš, ali čak i unutar takve prosudbe on ne ispada posebno zloban nego jednostavno provodi odabir između kvalitetnih proizvoda i škarta, kao kontrolor kvalitete na pokretnoj traci. Ako si dobar, ideš na dobru stranu, ako si škart ideš k vragu, a ako si slučajno najebo, kao innocent bystander, to se zna pa na kraju opet dospiješ onamo kamo trebaš dospjeti. Ne vidim tu ništa ni zlobno niti nepravedno.
Zlobno i nepravedno jest što neki bezrazložno pate u ovom životu, dok drugi ne. Iako bi objektivno, drugi trebali više patiti od prvih. Ako će na kraju svi zajedno biti odabrani za Raj, čemu onda tolika razlika u ovozemaljskom životu? Opet je nesrazmjer.

Nije tu poanta kozmičkih sila, pravde koja je neshvatljiva našem umu i vječitoj borbi polariteta dobro vs. zlo. Poanta je: ako bi Bog postojao kroz prizmu abrahamskih religija, i bio Dobro i Ljubav, te očinska figura svoje djece, zašto bi dopuštao taj nesrazmjer? Kako ga ne bi uništavalo gledajući patnju svoje nedužne djece?

Quote:
Pa… jebeš ovozemaljski život. Pogledaj malo koliki postotak djece u svijetu živi život koji bi ti nazvala pristojnim. Dvadeset posto? Zašto misliš da ta djeca koja najebu mala nisu zapravo prošla bolje?
Poanta je što neće najebati djeca koja i inače pate, pa da im se tako skrate muke. Mislim, može se dogoditi, ali generalno, distribucija patnje ne ide za time da se skrate muke onoj djeci koja već pate, već ide randomly. I onoj koja bi možda imala kvalitetan život.

Zadnje uređivanje Meadow : 27.01.2014. at 19:32.
Meadow is offline  
Odgovori s citatom