Quote:
Meadow kaže:
Kako kroz dosta drugih tema dolazi do raznih pitanja u smjeru:
"Zašto pate gladna djeca u Africi, zašto Bog to ne spriječi?",
"Da je On svemoguć, On bi stao tome na kraj",
"Čemu prirodne katastrofe u kojima stradaju nevine žrtve?",
"Zašto djeca umiru od teških bolesti?",
otvaram ovu temu koja će biti skupna, te će se baviti problemom zla u svijetu u korelaciji s Božanskim Svemogućim Entitetom i Njegovom voljom da to (ne)spriječi.
Tu negdje stupa na scenu i Epikur sa svojim poznatim paradoksom.
Kao što znamo, Epikur se pita gdje je Božansko postojanje u korelaciji sa postojanjem zla, te zašto On to ne spriječi (jer Bog je svemoguć, Bog je dobro, ali zlo ipak postoji), a te su misli oformljene u poznati paradoks:
Ako je Bog voljan spriječiti zlo, ali nije sposoban, onda On nije svemoguć.
Ako je sposoban, ali nije voljan, onda je zlonamjeran.
Je li On isposoban i voljan? Odakle onda dolazi zlo?
Nije ni sposban ni voljan? Zašto ga onda zvati Bog?
Neka diskusija započne!  |
Ja smatram, da paradoksa nema, ako u igru ubacimo
reinkarnacija.
Ako je Božja volja ograničena našom slobodnom voljom (u određenoj domeni), onda možemo doći do zaključka da je ovaj svijet u biti jedan poligon u kojem se ispunjavaju želje, ali po nekim pravilima, dakle, ako se ja danas želim igrati gestapovca, sutra će me karma baciti u situaciju, da se netko drugi poželi igrati gestapovca na meni
to se u Bibliji zove
što siješ to žanješ.
I kad na ovaj način gledamo svijet ( a barem ja tako gledam) vrijeme je da se ide prema oprostu, ljubavi i spoznaji (meditaciji).
Sad se može pojaviti pitanje, da li prema osobi koja pati, treba biti još okrutniji, jer kao sama je upala u tu karmu, moj odgovore je NE, svakoj osobi treba pomoći da se izvuče iz karme (pa čak i kad je u pitanju dobra karma).
Bog je u biti onaj najdublji dio nas samih, čak sve religije priznaju da je u svakom srcu Bog, a to je ovo što sam upravo napisao!