Pogledaj jedan post
Old 18.09.2017., 01:10   #7
Kada čovjek pručava određeni period, unutar neke Knjige (bilo koje), i događanja unutar iste, ravna se isključivo prema onome što je pročitao i tu se temelji njegova vjera. Ona ne mora biti uoće realna (vjera kao osnova početka individue u traženju odgovora) već kao imperativni čovjekov osjećaj da je na traženom putu. Zbog tog razmimoilaženja sa realnošću, jer čovjek je konceptualno sagrađen u okviru onoga što ima u sebi, nastaju mitovi, a neke vrijedne radnje se ignoriraju jer nisu u domeni onoga što današnji ciklusi nude.

I kako je moguće da čovjek sa očima iz 2017 godine gleda na period 500-tote godine kao apriori točnu definiciju (ili širi period)? Možda je uzrok sljepila u današnjem čovjeku jer ne radi na sebi ništa, možda bi bilo zgodno za reći da su u tim vremenima (i ranije) postojali „oni“ koji su tražili Božju riječ, ali nikada nisu uvršteni u službeni termin službujuće religije. Ostali su samo oni krajnji za koje je postojao zapis perioda. Govorim o tome da je u nastanku i rađanju ljudske vrste, od pamtivijeka postojalo puno trezvenih i produhovljenih osoba, koji nisu nikad ušli u kanone ili službe dogmatske ustroje. Možda nisu odgovarali nekome??

I danas mi imamo samo točno definirane osobe, jasno za sve ima neki razlog, ali da je čovječanstvo sljepo, jest. Ono nikada ne ide ka naprijed već se vraća u nedovršena posla, i to pravda svojim pristankom da bude „kud svi tu i mali Mujo“ (izreka). Htio sam se nadovezati na jedan opus, na mogućnost u kojem je Svevišnji u mogućnosti i svetoj želji da nešto bude kao takovo – otvorio vrata za sve zainteresirane, ali da su ljudska pera u stanju napisati samo uskogrudna opažanja, a nakon toga imamo krkljanac kojeg ništa ne može oprati.
__________________
Σύμφωνα με τον Ιησού Χριστό, τον Ηλία
barmen jitro is offline  
Odgovori s citatom