|
Evo, pisao sam na Pravu, pa ću prenijet i nadopunit:
Irak, a i još dosta primjera prije njega su pokazali kako su velike regrutne vojske u biti besmislene. Suvremena tehnika je ionako presložena za amatere, a par sekundi prednosti koje i kod jednostavne opreme imaju profesionalci je dovoljno za strategijsku prednost na bojišnici.
Dodajmo tome da Hrvatska nikada ni u doba najjačeg rata nije mobilizirala više od nekih 190.000 ljudi, dakle ispod 5% stanovništva. Strateški plan je da Hrvatska ima malu, dobro izvježbanu profesionalnu vojsku po NATO standardima, koja bi imala i brzu popunu rezervistima (ostala bi mogućnost dragovoljnog služenja!). Po meni, treba još ostaviti domobranstvo radi uvijek aktualnog problema duge državne granice koju treba kontrolirati u slučaju nekih nemira u susjedstvu i to je to.
Ako netko u budućnosti opet popizdi, brzo se može pripremiti dodatni broj ljudi - naime, zbog sporazuma o kontroli naoružanja, po kojoj je svima u susjedstvu broj oružja ograničen, a časnici susjednih država imaju vrlo široko pravo kontrole (npr. naši po Srbiji, njihovi po Hrvatskoj), takvo ponašanje bi se vidjelo na vrijeme.
A opet - ako se ide u NATO - oni traže profesionalnu vojsku spremnu za međunarodne operacije i ne zanimaju ih amateri. A davanja za vojsku će ostati tu negdje gdje su i sada - za više se jednostavno nema para. A ako se ne ide u NATO - onda se treba nešto drugačije nabavljati oprema, ali koncepcija ostaje ista.
Regrutne vojske su neefikasne i skupe, te više služe za pokazivanje na paradama nego za prave vojne akcije u suvremenom ratovanju. Uostalom, sustav gdje nekih 50% ročnika izbjegava službu, jednostavno nema društvenih uvjeta za opstanak.
Hrvatskoj treba maksimalni učinak uz minimalna ulaganja - jer nekih velikih para za vojsku niti ima niti će biti, a niti je u sadašnjem trenutku potrebno, jer ima većih prioriteta - jačanje gospodarstva. Jednostavno, država jakog gospodarstva ima i jaku vojsku, nerazvijenoj državi neće pomoći niti jedna vojna reforma.
|