Quote:
AxMi-24 kaže:
Mislim da bi moj profa iz biofizike bio jako iznenadjen ovim postom. Homeopatija NIJE dokazana. Ako je ista u vezi nje dokazano onda je to da se radi o cistom placebo efektu.
I molio bi da nedajes bombasticne izjave za polja sa kojima nemas absolutno ni najmanje veze.
|
Moze mala sala?
Vec te vidim za oar godina kako ti jedini nedas svoju djecu da se cijepe homeopatskim pripravcima, sto je tada vec opceprihvaceno?
Super sto bi ti profa bio iznenadjen. Siguran sam da bi bio s jos mnogocim iznenadjen. I jos jedna mala sala, dal se i on drzi one parole iz tvod potpisa neznanje je blagoslov)
No, sala na stranu, evo jos malo podataka: (pa onda, molim te, oper reci da je stvar u placebu
Fizicari vec dugo prihvacaju te frekvencije, no u biološkoj zajednici još nikome osim Fritz-Albert Poppa i njegovih prethodnika nije palo na pamet da one možda imaju neku posebnu svrhu. Prije Benvenista su, na primjer, Robert O. Becker i Cyril Smith proveli opsežne pokuse s elektromagnetskim frekvencijama u živim organizmima. Benveniste je prvi pokazao da molekule i atomi imaju svoje vlastite jedinstvene frekvencije, a njegov doprinos je i u tome što je koristio modernu tehnologiju za snimanje tih frekvencija te da je same snimke istovremeno koristio za stanicnu komunikaciju. Benveniste je od 1991. godine demonstrirao da je prijenos specificnih molekularnih signala moguc jednostavno korištenjem pojacala i elektromagnetske zavojnice. Cetiri godine kasnije je uz pomoc multimedijskog racunala mogao snimati i zatim reproducirati te signale. Benveniste i Guillonnet su u tisucama pokusa snimali aktivnost odredene molekule na racunalo te ju ponovno puštali u biološki sustav koji je obicno osjetljiv na tu tvar. Biološki sustav je svaki put bio prevaren, mislio je kako je u interakciji sa samom tvari i odazvao se s biološkom lancanom reakcijom, kao što bi to ucinio u stvarnoj prisutnosti prave molekule.10 Druga istraživanja pokazala su da Benvenistova skupina te signale može i izbrisati te s izmjenicnim magnetnim poljem zaustaviti aktivnost u stanicama; te pokuse su proveli u suradnji s Centre National de la Recherche Scientifique u francuskom Medudonu. Neizbježan zakljucak: kao što je Fritz-Albert Popp pretpostavljao, molekule zaista jedna s drugom razgovaraju uz pomoc oscilirajucih frekvencija. Polje nulte tocke ocito stvara uvjete pogodne da se medusobno sporazumijevanje molekula odvija nelokalno i tako reci trenutacno. DigiBio ekipa iskušavala je digitalnu biologiju u pet vrsta istraživanja: bazofilnoj aktivaciji, neutrofilnoj aktivaciji, kožnim testovima, aktivnosti kisika i, naposljetku, u koagulaciji plazme. Kao i sva krv, koagulira i plazma, žuckasta tekucina u krvi koja prenosi proteine i otpadne tvari. Kako bi upravljali s tom sposobnošcu, najprije kemijskim postupkom iz plazme izlucimo kalcij. Ako potom krvi dodamo vodu s kalcijem, krv se stvrdne odnosno koagulira. Dodatkom heparina, klasicnog antikoagulanta, sprecavamo stvrdnjavanje krvi, cak i ako je kalcij prisutan. U najnovijem istraživanju Benveniste je u epruvetu s plazmom bez kalcija dodao vodu s kalcijem koju je uz pomoc digitaliziranog potpisa elektromagnetske frekvencije prije toga izložio «zvuku» heparina. Kao i u svim drugim njegovim pokusima frekvencijski je potpis heparina djelovao kao da su bile prisutne same molekule heparina; krv je koagulirala mnogo teže no obicno. Od svih Benvenistovih pokusa možda je najspektakularniji eksperiment u kojem je pokazao da je signal moguce s elektronskom poštom ili pak na disketi, u obicnom pismu, poslati na drugi kraj svijeta. Njegovi kolege u cikaškom Northwestern University snimili su signale ovalbumina (Ova), acectilkolina (Ach), dekstrana i vode. Signale molekula snimili su uz pomoc posebnog pojacala i racunala sa zvucnom karticom. Signal su potom snimili na disketu i obicnom poštom ga poslali u DigiBio laboratorij u Clamartu. U kasnijim pokusima slali su signale i kao priloge u elektronskoj pošti. Ekipa iz Clamarta je potom obicnu vodu izložila signalima tih digitalnih Ova, Acha ili obicne vode te izmjenicno ubrizgavala izloženu vodu i obicnu vodu u izolirana srca zamoraca. Svi uzorci digitalizirane vode proizveli su statisticki vrlo znacajne promjene koronarnog toka, za razliku od kontrolnih primjera kada su srca primila obicnu, neizloženu vodu. Ucinci digitalizirane vode bili su identicni onima koje su na srcu prouzrocile same prave supstance.11
Svijet je pun iznenađenja. (Axmi, nadam se d aovo sve shvacas kao salu odnosno igru a ne kao nest drugo, a sorry sto se salim samo na tvoj racun)