Evo mene nakon skoro 4 godine, i dalje nisam uspjela dobiti posao za stalno. Imam prednost kao dijete poginulog branitelja,
ali što se događa ne biste vjerovali. Najčešće se poništi natječaj, ili budu krasni razgovori o probnom roku, o tome kako
već imaju osobu koja radi odlično i kako ću na taj način ući u kolektiv... na kraju uvijek
jaka veza pobjeđuje. Na jedan natječaj sam se žalila, dvije godine prošle još se ništa nije rješilo. Uglavnom sam na zamjenama,
sad ih ima sve manje i manje što je problem. I ja sam btw bila među boljim studentima, završila i specijalizaciju u međuvremenu.
Bolje bi bilo da sam nekome dala 20000kn da me zaposli. I znam da moram ulagati puno više u sebe od drugih, dati sve od sebe
na svakoj zamjeni, da imam dobre preporuke da opravdam to što me netko mora uzeti. Ali teško je dobiti šansu danas uopće.
Eh, kad bi se gledalo znanje, iskustvo, motivacija, živjeli bi u Švedskoj
