Quote:
violeta1980 kaže:
Sve mogu pripisati osebujnosti i različitosti, uključujući i želju da više ne vidi nikoga iz prošlosti, makar joj bili i obitelj, ali ovaj dio s djecom ne mogu nikako. Ignorirati svoju djecu mi se čini već s onu stranu granice BILO ČEGA normalnog, pa i približno tome. Mislim da to moraju biti malo žešći problemi u glavi, percepciji stvarnosti i emocionalnoj ravnoteži.
|
Prvo smo mislili da je napravila suicid ili tako nešto ali pošto ju je policija pronašla tjedan dana nakon nestanka to smo iskljucili,pogotovo jer smo saznali da je noć prije nestanka izmjenila oko 100 poruka sa tim novim partnerom i još jednu ujutro prije nestanka,znači mora da je bio neki dogovor.....
Jedino šta ja sad još hoću da se riješi to sa djecom, da ju pronadju i da kaže želi ih vidjeti više ili ne, jer ja joj sigurno nebi branio da ih vidi bez obzira na ovo šta je napravila, i da pošto je nema još nismo potpisali niti rastavu braka, mada je to još sad puka formalnost...ja sam se donekle uspio oporaviti sad jer ima sad vec više od 4mj od toga,ali žao mi je djece premda govore da više nemaju mamu,vidim na njima da bi ju ipak htjeli videjti....vrlo sebičan potez jedne majke, da sam samo ja u pitanju i da se ne javlja zbog rastave to bi bilo razumljivo ali ovo sa djecom nitko više od rodbine nezna šta bi mislioi da nisam još bio rekao da prije nestanka se i žestoko posvdjala sa svojim ocem pa i to ima sigurne neke veze jer su bili jako povezani,očito je pukla jer nije imala podršku od nikoga, ali svjedno svoju djecu zapostavit,tužno mi je zamislit bilokoga takvog a kamoli da se to meni dogodilo,ali treba se dići jer život nije stao,i tako to sad gledam dalje da djeci bude što lakše