imdb
trailer
Woody Harrelson i Ben Foster obavljaju najgori posao na svijetu (kak se zeme, Captain Tony Stone/Harrelson naizgled uživa u njemu) - sa svakom promjenom brojki na
ovom prokletom brojaču pište im službeni
pageri. Znao bi ponekad naletjeti na te
Iraq/Afghanistan Coalition Military Fatalities broječe na webu, i uvijek se čovjek iznova pita: koja bi to budala na ovome svijetu pristala da u ime američke vojske kuca po vratima svih tih obitelji i obavještava ih o smrti njihovih najbližih.
Sad znamo i kako to čine: procedura nalaže da moraju ostati "mrtvi-hladni", kamenog srca im izrecitirati dvije-tri
by the book rečenice, potom se okrenuti i otići.
Bilo kakav fizički kontakt strogo je zabranjen (dopušten je samo u slučaju da se netko od ucviljene obitelji sruši pred njima od infarkta
). Uf, dosta je mučno promatrati reakcije tih ljudi (svaka čast glumcima na izuzetno uvjerljivim epizodama). Jednu od tih epizoda maestralno je odradio Steve Buscemi. Da previše ne spojlam, ostatak filma najbolje opisuje jedna replika Bena Fostera: "
Jebeš proceduru!". Svaka čast Orenu Movermanu/redatelju na ideji za film, svi koji vole Woodyja Harrelsona doći će na svoje, no
The Messengeru ipak fali ono nešto za pune četiri zvjezdice. Po meni je to upravo Dale Martin/Steve Buscemi. S prvim pojavljivanjem doslovno rasturi (kao raspižđeni otac od kojeg Harrelson i Foster skoro popiju batine) da bi nešto kasnije - na samom kraju filma - napravio nešto krajnje bedasto/ljigavo/patetično. Whatever, možda to vama i neće baš toliko zasmetati.
Ocjena: pogledati.
p.s. mamurluk uspješno izliječen uz malu pomoć dr. Gilliama:
Quote:
Familija d.o.o. kaže:
And Now for Something Completely Enjoyable, Courtesy of a Young Terry Gilliam
Quote:
|
We offer up the director’s first short animated film, a hilarious and surreal three-part wonder from 1968 called Storytime. It will no doubt remind viewers of the elaborately absurdist animated shorts Gilliam would create for Monty Python’s Flying Circus starting the following year. It also appears to be the source of one of the most famous gags from 1975’s Monty Python and the Holy Grail.
|
Storytime (Gilliam, 1968)
|
