|
Kuba 6
Dobro jutro. Kako kome. Moj cimer "italian lover" ne nalazi svoju torbicu ("bananu", onu sto se veze oko pasa). A u torbici bilo 400$, mobitel i vozacka. Pretazujemo detaljno cijelu casu, ali od torbice ni traga. Otisla s Kubankom. Zauvijek. Danas, nakon analize mogucih scenarija, vjerujem da se mala vratila dok smo mi spavali, usla u nezakljucanu casu znajuci da smo svi bili malo (ili puno) pod gasom i spavali kao bebe, posluzila se i nestala.
Drugi cimer ide ujutro na ekskurziju (ronjenje s dihalicom) na obliznji Cayo Blanco gladati koralje. Ja svog cimera-gubitnika vodim na svoj trosak na plazu, da se malo sabere. Playa de Ancon se nalazi nekih desetak km juzno od Trinidada i po mojoj knjizi-vodicu svakih sat vremena vozi bus do nje. Odem ja pitati u lokalnu turisticku agenciju kada krece bus, a oni ce meni - e danas ne vozi! Ajde dobro, idemo probati vlakom, to ce biti novo iskustvo na otoku. Na putu do zeljeznicke srecemo vlasnika nase case kojega nahuskam da s nekim taksistom pregovara da nas preveze. Receno-ucinjeno, dogovor s prvim na koga smo naletjeli za obosmjerni prijevoz za 10$, placanje pri povratku. U taksiju zaboravljam bejzbol-kapu pa se odlucim u lokalnoj rugobi od hotela na plazi kupiti slamnati sesir za 2,50$. Za vjetrovite dane kao sto je bio ovaj, to mozda i nije bila najmudrija odluka jer treba svako malo trcati za sesirom.
O plazo! Pijesak, pijesak i jos pijeska! Prava karibska plaza, velika i beskrajna. Sakriven pod suncobranom od vruceg sunca, zbunjeno promatram more. Boja muljevite rijeke?!? Vjetar uzburka more i ono izgubi tirkiznu boju! Kako u daljini na drugom kraju plaze vidim da je boja mora privlacnija prelazimo cijelu polupustu (?) plazu i nalazimo super mjesto pod palmama. Pojavljuje se i momak koji prodaje kokose. Pravo osvjezenje, iako znam da se s kokosima ne smije pretjerati jer ih neke osobe slabo podnose, ponekad izazivaju stomacne bolove.
Ukoro se na plazi pojavljuju druge dvije Svabice koje smo upoznali na sinocnjoj festi.
Sunce, more...
Taksista se ne pojavljuje u dogovoreno vrijeme, valjda mu je moja bejzbol kapa bila vrijednija od dolara koje sam mu bio duzan. Pregovaram s nekom babom-taksisticom sto lici na staru ofucanu pjevacicu bluesa da nas vrati u grad za 6$. Nakon sto drugi taksisti poguraju njen rastureni golf da upali i krene, teta nas vratolomnom voznjom vraca u grad.
Rezultat izleta na Cayo Blanco: propao - vidljivost u vodi nula...
Navecer upoznajemo Talijana koji je ozenio curu iz Trinidada i odveo ju u Italiju. Cim ja mala dobila drzavljanstvo, dala mu je nogu. Sad placa pice drugim Kubankama. Nikad nece nauciti...
|