Mana barem 90% ratnih filmova je to što se "druga strana" uopće niti ne pokušava detaljnije predočiti, ne pokušava se dokućiti i njihova "logika"... često puta oni i "nisu ljudi" (jebate koliko navodnika
) već neki stvorovi koji služe samo zato da budu ubijeni, koji ko zadnji debili trče pred mitraljeske cijevi ili, zlikovic jedni bezobrazni, uhvate glavnog lika ili njegove pajdose pa ih onda muče i sl.
Zato mi se toliko i sviđa film Mladi lavovi jer paralelno prati i njemce i amere... doduše to nije baš neki klasični ratni film (nema baš puno akcije) ali dobro.
Svakako preporučam... ima u njemu nekoliko nezaboravnih momenata.
Jednog sam već više puta navodio
ali opet ću.
Marlon Brando glumi njem. oficira prilikom napada na Francusku. Uđu u okršaj sa francuzima i jedan mladi njem. vojnik ubije neprijatelja, onda sav sretan kaže kako mu je tata rekao da i za njega ubije kojeg francuza i dok okršaj još traje iskoči iz zaklona i krene prema ubijenom francuzu. Marlon mu se dere da se vrati u zaklon ali ne.. i naravno francuzi ga ubiju, a na to će Marlon-mrtav hladan, drugom vojniku "Njegov otac mora da je sad jako sretan"
OK, možemo argumantirati da bi svi ratni filmovi trajali barem 3 sata kad bi se i druga strana pokušala, barem donekle, prikazati i opisati... no kak sam i naveo-izrazito mi na onu stvar idu filmovi u kojima su neprijatelji samo bezlične i zločeste hrpe mesa koje služe samo za to da ih se ubije.