[chiquita]

ja imam brata. starijeg.
mi također imamo jedan specifičan odnos kojeg teško mogu opisati a drugi me teško mogu razumijeti. obično nas promatraju kao luđake...
uglavnom, vrlo malo razgovaramo, nikad nismo izašli zajedno, nismo si nikad rekli da se volimo - makar je to tako očito i prešutno dogovoreno da je zapravo suvišno to još i riječima izraziti.
meni je dovoljno da ga pogledam i vidim u kakvom je stanju, ljut, bolestan, sretan, tužan...
mislim da on isto tako i mene kuži.
osim toga, znam da u bilo koje doba dana i života mogu računati na njega i na njegovu pomoć.
kad je u problemima, ne želi ih dijeliti ni s kim ali ja jednostavno ne mogu a da ne patim zajedno s njim. kad mu je teško i meni je teško.
a volim ga, možda ću ce pokajati što ću ovo napisati, ali više i od svog MM...to je jednostavno tako i tako će uvijek biti. život bih mogla dati za njega.
baš je pravi stariji brat!
ponekad se pitam...jesam li ja dovoljno dobra sestra za njega...