Protruzije i prolapsi međukralježničnih diskova
Međukralježnični diskovi esencijalni su element čovjekovog sustava za kretanje, čineći kralježnicu elastičnom i pokretnom. Međutim, događa se da središnji dio diska degenerira. Naposlijetku, diskovni prsten izlazi van trupa kralješka, pritiščući korijen živca leđne moždine što dovodi do ponavljajućih bolova u križima, a kasnije do poremećaja osjeta i klijenuti mišića.
Uvod
75% populacije je bar jednom u životu pogođeno s bolnošću u leđima. Takva bol je ujedno i glavni uzrok smanjene fizičke aktivnosti u ljudi mlađih od 45 godina. I iako je u većini slučajeva sam uzrok boli nepoznat, kod jednog broja ljudi možemo kriviti međukralježnične diskove.
Intervertebralni (međukralježnični) diskovi esencijalni su element lokomotornog sustava čovjeka, čineći kralježnicu elastičnom i pokretnom. Građeni su velikim dijelom od vode, zbog čega se, poput jastuka, jednostavno oblikuju i prilagođavaju promjenama položaja kralježnice i trupa.
Zbog svog vodenog sastava, disk se ne može komprimirati, tako da pritisak na disk s jedne strane rezultira njegovim širenjem sa suprotne strane, zadržavajući pritom uvijek jednak volumen. Ligamenti koji međusobno povezuju kralješke ujedno ne dozvoljavaju diskovima da "pobjegnu" sa strane, držeći ih u nekoj vrsti kaveza između trupova dvaju kralježaka.
Nastanak bolesti (etiologija)
Događa se da nucleus pulposus, središnji gradivni dio diska, oko kojeg se nalazi prsten diska anulus fibrosus, bilo zbog ozljede, ali najčešće spontano, degenerira. (Danas je poznato da degeneracija diskova ima svoj prirodni tijek koji prati starenje ljudskog organizma. Također je utvrđeno da prisutnost ove bolesti u obitelji povećava izglede da dotična osoba i sama oboli.)
Zbog toga se međukralježnični prostor suzi. To dovodi do labavosti ligamenata i, skupa s njima, jačeg isticanja prstena diska van trupa kralješka. Prsten diska zbog pritiska vremeno degenerira i preko uzdužnih ligamenata sve više pritišće i korijen živca leđne moždine.
Bolest najčešće nastaje u slabinskom (lumbalnom) dijelu kralježnice zbog najvećih opterećenja u tom području. Zato je jedan od vodećih simptoma bolesti nazvan lumbago. Česta je i u mladih osoba.
Simptomi
Tipični simptomi su ponavljajući bolovi u križima koji imaju za posljedicu ukočeno i ponešto iskrivljeno držanje lumbalnog dijela trupa. Taj se simptom generalno zove lumbago. Pritisak je prolazan, pa zato lumbago nakon kratkog vremena prestaje. Ponoviti se može bilo kad pri naglijem okretanju trupa, naglom ustajanju, podizanju tereta ili spontano.
Osim akutnih bolova, nastaju postupno i poremećaji osjeta i slabljenje refleksa. Ako se bolest ne liječi, na ispad osjeta se nadograđuje i klijenut (slabost) mišića.
Dijagnostika
U dokazivanju bolesti vrlo su korisni neurološki testovi. Dva važna su Lasegueov i obrnuti Lasegueov znak.
Lasegueov znak: bolesnik leži na leđima, noga je ispravljena u ekstenziji i podižemo je cijelu po mogućnosti do okomice (kut od 90°). U slučaju protruzije/prolapsa u području segmenata L5 i/ili S1 (ili u slučaju meningitisa), pokret je rano zakočen uslijed boli.
Obrnuti Lasegueov znak: bolesnik leži na trbuhu. Liječnik mu pasivno flektira nogu prema leđima. U slučaju protruzije/prolapsa u području L3 i/ili L4, prisutni su bolovi, što bolesnik kompenzira podizanjem kuka iste strane radi smanjenja bolova.
U kasnijoj fazi bolesti koncentracija bjelančevina u lumbalnom likvoru se povisuje na otprilike dvostruke vrijednosti od normalnih zbog pojave transudacije (prelaska bjelančevina iz krvnih žila) u likvor. To je jedan od nesigurnih simptoma bolesti.
Na rentgenu se prikazuju jedino starija oštećenja, kod kojih se vidi suženje intervertebralnih (i.v.) prostora. Također se vidi i spondiloza (iskrivljenje kralježnice) uzrokovana krivim držanjem, a zbog izbjegavanja boli, što posljedično uzrokuje još jaču protruziju diska.
(Prisutan je začarani krug događaja koji dovodi do pogoršanja simptoma.) Za procjenu dijagnoze može koristiti i kontrastna mijelografija, ali najpouzdanije metode su kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MR). One su nažalost ujedno i najskuplje.
Liječenje
U stadiju lumbaga liječenje je konzervativno: potrebno je strogo mirovanje, zagrijavanje, opuštanje lumbalne muskulature, ležanje na tvrdoj podlozi, poslije masaža i vježba. Blokade paravertebralno se daju samo po potrebi. Koriste se analgetici za ublažavanje boli i miolitici za relaksaciju mišića.
U stadiju klijenuti mišića (uznapredovalom stadiju): operativni zahvat prolabiranog nucleusa pulposusa diska. Indikacija za operativno liječenje se postavlja isključivo po neurološkim mjerilima. Često se vrši hemilaminektomija - mikrokirurška operacija kroz ligamentum flavum. Kod 10% bolesnika prisutne su višestruke protruzije, pa operacija neće riješiti problem.
Prepisano sa Medicina ,HR
