|
Zanima me koliko je univerzalan stav da je za izliječenje dugoročne depresije neophodna psihoterapija?
Odnosno, ako osoba sama shvaća da ima problem i otprilike su joj jasni i uzroci i smjernice (od tjeranja na nalaženje smisla u sitnicama koje su ga izgubile, pa bilo riječ o elementarnim stvarima tipa bacanja smeća za sobom do npr. volje za poslom) kojima se može izvući?
Koliko mi je poznato, univerzalno efikasne terapije nema i individualni pristup svakom slučaju je osnovna metoda liječenja.
A realnost, koja mi je poznata iz primjera nekoliko bliskih mi ljudi jest da su im samo propisivane nove doze Helexa, Prozaca ili čega već.
Te moram priznati da, ma koliko je načelno cijenio, osjećam snažnu odbojnost prema konkretnoj, praktičnoj psihoterapiji.
Znam da ovdje ima dosta osoba koje se stručno bave tom problematikom pa bih volio čuti njihovo mišljenje o neophodnosti ili ne stručne pomoći u izlasku iz depresije.
|