Jedna osoba mi je rekla da mi imamo najkraći školski sat u Europi! Ne znam je li to istina, ali ako je, bojim se da je suđeno da se naš školski sat produži... Kao i sustav. Protiv sam ako sustav ostane ovakav. Ako sustav ne ostane ovakav, nego ga u potpunosti promjene, ja sam za. (Da, znam da nikog nije briga jesam li ja za ili protiv.) Nešto tipa 35 minuta, pa 10 odmora, pa 35 minuta mi zvuči skroz ok (moja umotovorina), ono, 3-4 takva "blok-sata" dnevno... A između njih odmori od 15 minuta. "Ne bi više bilo učenja za 7 sati dnevno..."
Sad kad malo razmislim, ovoj mojoj frendici je ta rečenica vrlo vjerojatno istinita, i možda ne bi učila do 3-4 ujutro...
Ali, ako sustav ostane ovakav, nema ni najmanje šanse.. Jedini normalni će biti oni koji su o*jebali
školu...
E da, samo ako se ukine ocjenjivanje i obveznost tjelesnog..
(Kaj ne bi bilo super da vježbamo 30 minuta svaki dan, a svaki treći sat vremena nekog sporta - po izboru?)
Svake 2-3 godine blic-provjera znanja, sposobnosti i normalnosti svakog profesora...
Eh, ja i moje ideje...
Imam još bolju ideju:
We don’t need no education.
We don’t need no thought control.
No dark sarcasm in the classroom.
Teacher, leave those kids alone.
Hey, teacher, leave those kids alone!
All in all it’s just another brick in the wall.
