[luiz]

Svi psihopati imaju neke zajedničke osobine; uglavnom su to antisocijalni slučajevi, bez savjesti, upitnog morala, a i same emocije su im na dnu dna.
No svaki slučaj je sam za sebe. Neki od njih nisu u mogućnosti raditi ili odraditi neki posao do kraja, dok druge posao održava na "životu". Bez posla bi sigurno završili u nekoj ustanovi namijenjenoj za takve. Zbog nedostatka emocija pogled im je hladan, blago teleći, pa nećemo moći skužiti što osjećaju, a također nisu u stanju pročitati osjećaje u našim očima. Njima je potpuno svejedno da li ste ljuti, tužni, veseli - jer oni nisu u stanju suosjećati sa nama. Njihov smijeh nije proizašao iz njihovog srca, već je naučen obrazac ponašanja! Općenito, od njih se ne može očekivati ništa dobrog, pa je potrebno što prije skužit ih i poduzeti mjeru zaštite. Najbolji alat u borbi protiv njih je ustvari okretanje njihovog oružja prema njima samima. To najčešće odradi i samo vrijeme, no to zna potrajat, a štete već budu učinjene. U međuvremenu, najvažnije je u sukobu sa psihopatima sačuvati zdrav razum, a za to je potrebno potpuno razumijevanje tog teškog mentalnog poremećaja. Prvobitno trebamo povući granicu, presjeć sve veze i držat ih na distanci, a u krajnjem slučaju možemo poduzet i direktan kontakt - oči u oči. To je za njih vrlo sklisko područje gdje su najtanji i najslabiji, jer najčešće ne ulaze u direktne i fizičke sukobe, već djeluju na našu psihu iza leđa. No za takav korak "oči u oči" potrebna je mirnoća, znanje, domišljatost i snaga, jer svako nasilno reagiranje može završiti kontraproduktivno, tj. tako daleko da poremećeni može razmišljati o prijetnjama ili čak (vrlo rijetko, ugl. sociopati) fizičkoj likvidaciji vas kao "napadača", a to je moguće nakon jačeg psihičkog opterećenja, kada stvar može eskalirat u vrlo ozbiljnom smjeru, pogotovo ako izgube samokontrolu.

Najčešći problem je u tome što normalan čovjek kreće od sebe, pa tako promatra ljude oko sebe iz svojih cipela i perspektive. I onda se dogodi da želimo pomoći, pružamo ruku i/ili pokušavamo probuditi one dobre strane u njima! Pokušaj da sebi objasnimo njihovo ponašanje uz sažaljevanje, je totalno bedasto i bespotrebno gubljenje vremena i energije. Njih nije moguće promijeniti, totalno sizifov posao! Psihopati imaju duboko usađenu matricu ponašanja, zbog koje ne mogu izvan svojih okvira. Problem je genetske prirode ili su se pak oštećenja u mozgu stvorila u kasnijoj dobi.
No dobro je ukoliko ih znamo prepoznati, "pročitati" i na vrijeme reagirati, odnosno ne dopustiti im približavanje, jer kada se psihopati "približe", stvaraju nevidljivu energetsku vezu sa svojim žrtvama. Jednostavno se "uštekaju" na žrtvu i crpe energiju poput energetskog vampira, čak i kad nismo u njihovoj blizini. Na taj način mogu mijenjati naše psihičko stanje i raspoloženje.
Budući da smo mi fizička i energetska bića, iz nas isijava, teče životna energija kroz pražnjenje i punjenje, i tako možemo osjetiti druge, umrežit se i komunicirat na suptilinijim razinama. A psihopati ko psihopati, nemaju vlastitu energiju i emotivnost, pa ih crpe i iskorištavaju iz nas. Hrane sebe i svoju taštinu našim lošim i niskim energetskim "frekvama" koje proizvodimo kada nas obuzima strah, osjećaj ugroženosti i sl.. Njihov najsnažniji alat je baš naš strah koji su probudili u nama, sa kojim se obožavaju hraniti ti emocionalni vampiri!
Psihopati također mogu na svjesnoj razini manipulirati našim osjećajima, davat lažna obećanja, u koja vjeruju jer žive unutar tih laži. Učinili bi sve, čak i sama govna bi pregrizli samo da mogu uvjeriti žrtvu u ispravnost, dobronamjernost i predanost sa porukom potpunog povjerenja. Njihova bezosjećajnost im omogućava da se ne obaziru da li će nekog povrijediti i učinit im zlo. Zato, ukoliko je baš potrebna minimalna komunikacija sa njima, tada je potrebno izbjegavat bilo kakav konflikt i na taj način olakšati sebi život. Oni su vrlo uporni i neće se smiriti sve dok potpuno ne preuzmu naš teritorij svim raspoloživim sredstvima. Stoga moramo naučiti ih prepoznat i na taj način onemogućit da nam se približe više nego je to potrebno.

Psihopati na forumu, blogovima i drugim chat zonama..

Njihov sistem je već viđen i proučen. Oni se ovdje mogu fantastično prikrit i biti ono što nisu. Kroz naše postove i pp skužit će naše slabosti i manipulirat sa njima na jedan vrlo perfidan način, npr. slanjem ruža, nuditi će i tražit beskrajnu pažnju, osvajat naše povjerenje.. Svaki otkriveni detalj o nama poslužit će njemu kasnije u borbi protiv nas samih, pogotovo nakon što ih otkrijemo, sa krajnjim ciljem - podređivanju, služenju i u svrhu vlastite "egzistencije" i energetskog "opstanka". Ukoliko se žešće suprotstavimo, pokušat će manipulirat i pakostit čak i preko drugih članova foruma, i to na dvije razine; vidljiva (kroz javne postove) i nevidljiva (odabirom pogodnih, privatnim porukama). Takve poruke vide samo oni koji ih primaju, no nisu svjesni da ih ovaj šalje i drugima. Na taj način energetski umrežuju i manipuliraju, sa mogućnošću da i ostali polako postanu njihov plijen.

Općenito neravnoteža izmedju emocija i intelekta nije im omogućila uravnotežen razvoj istih, stoga je ovdje intelekt jedino na čemu mogu raditi i sa čim raspolažu. Zato takvi likovi mogu biti vrlo inteligentni, no još uvijek ne toliko da bi im iq bio na zavidnoj razini. Njihova besvjesna i nemoralna priroda laktarenja, spletkarenja i uništavanja drugih, ih najčešće može dovesti do visokih društvenih i političkih pozicija, a ne njihove prave sposobnosti!

Psihopati su psihijatrijski slučajevi kojima treba pomoć psihoterapije i lijekova, pomoću kojih bi lakši slučajevi djelomično mogli promijeniti svoju ličnost, stavove i ponašanje. Bit njihove bolesti je osjećaj ugroženosti, pa samoosvještavanje uglavnom može još više udaljiti od realnosti. Prvobitno bi takvi trebali steći povjerenje, sigurnost u sebe, prepustiti se tokovima dogadjaja i dobiti uvid u realne životne situacije bez straha od neuspjeha i gubitka.
No psihijatrijski pristup meni ovdje prvobitno nije bitan, jer poremećene ličnosti i dalje nas okružuju, s obzirom da teško postižu uvid u sebe, konstantno koristeći obrambene mehanizme, a spiritus movens im je upravo energija vlastitoog straha od neuspjeha i gubitka. To je ustvari strah od gubitka vlastitog ega, kojeg nikad nisu ni ispravno izgradili. Niti ga posjeduju. I zato se hrane tuđim emocijama, strahovima, uspjesima i neuspjesima, uporno nastojeći sami sebi pokazati i dokazati kako ipak postoje, koliko su jaki, najjači, najuspješniji.... najbolji aaaahhh...

Osim psihološkog, diskusija se može razviti i u sociološkom smislu, vezano uz manipulaciju takvih pacijenata iz raznih organizacijskih i institucionalnih izvora. Kako smanjiti dotok takvih faca na visoke položaje u društvu i na taj način onemogućiti loše upravljanje i vladanje?
Što je sa vjersko - fanatičnim psihopatima? Da li oni u ime svojih ciljeva prodaju maglu pod "božju" volju, i na taj način razna sredstva za postizanje ciljeva postaju opravdana?
Budući se psihopati međusobno prepoznaju, da li se udružuju i stvaraju mrežu društava tajnih i/ili javnih, gurajući jedan drugog?
Zanima me da li mediji pomažu napredovanju bolesti? Potiču li oni razvoj i širenje psihopatije, s obzirom da smo svjedoci sve jačem utjecaju negativnih vrijednosti kroz medije?
I na kraju zanimaju me vaša iskustva sa PSIHOPATIMA u RL. Da li netko vama blizak ima takav poremećaj? Kako se štitite od tih bliskih napasnika?