Quote:
danguba2 kaže:
Problem su bile i vojarne u gradu i sastav stanovništva nije išao na ruku braniteljima...
S obzirom na gore navedena bojišta možda je obrana Petrinje mogla biti uspješnija, dugotrajnija ? Možda i ne zbog nekih objektivnih razloga? Kojih?
|
Jedan od objektivnih razloga, bila je taktička situacija koja je onemogućavala
školsko uspostavljanje obrane naših snaga.
Dobro si primjetio vojarne u gradu, naime vojska je cijelo vrijeme bila infiltrirana u gradu kao legalna formacija. Bez ikakvih problema kretali su se po gradu, i to u povećanom stupnju pripravnosti glumeći neutralnost i otvaranje vatre opravdavali nužnom obranom.
Tu dolazimo to političke situacije i procjene stanja te odabira strategije (nacionalne) riješavanja problema rastućih napetosti i oružanih incidenata.
Znaš i sam da su bile predložene dvije strategije: totalna blokada vojarni i ona druga manje agresivna politika toplo-hladno, riješavanja problema pregovorima, a eventualno angažiranje specijalne policije i ZNG-a samo prema teroristima.
Zbog odabira ove druge opcije, već je sama taktička pozicija naših snaga bila izuzetno nepovoljna, čak i da smo imali na raspolaganju dobro uvježbanu i opremljenu vojsku samu obranu bi bilo teško organizirati kada ti je zapravo zabranjeno djelovati i pripremati obranu grada i tako stvoriti realno bolju poziciju u odnosu na neprijatelja (jer lakše se je braniti nego napadati naročito u urbanim područjima).
Organizacija obrane grada u ovim uslovima je bila pred ogromnim problemima i samo bi izuzetno sposoban (kakvih je bilo u Vukovaru) zapovjednik mogao organizirati efikasnu obranu, ali samo uz visoko motivirane (iz Siska i Zagreba su stizale uglavnom obeshrabrujuće vijesti i zapovjedi) i posebno opremljene i obučene vojnike, koji bi zapravo u prvim trenutcima otvorenog sukoba s JNA bili primorani preuzeti sav teret zadržavanja neprijatelja, do uvođenja novih snaga kojim bi se moglo prijeći u protuudar i čišćenje grada.