moj stari je odrastao bez oca, i valjda jer nije imao od koga vidjeti kako se grijesi u odgoju, tako je on grijesio nada mnom (nadamnom?)
ovaj, iako je uglavnom bio dobronamjeran, nekad je bio takav sadista i siledzija da me je dobrim dijelom kostao zdravlja.
od petaneste me godine tjerao da sa njim idem po baustelama (on je fizicki radnik) i prvih nekoliko godina je bilo ok. poslije, kada je i on usao u godine, je bio fakat pakao zivi radit s njim, a ja sam bio primoran da radim.
boktejebo, koliko sam se ja mucio da mu bolje pomazem, toliko se on vise derao na mene i vrijedjao me. ma uzas
derao se na mene zato sto je ostario i oslabio
totalno bez razloga.
to je bio izvor ogromnog stresa i godinama mi je ostetilo srce. bilo je tu jos faktora, ali i to njegovo je, necu reci najvise, utjecalo.
bilo je situacija kada sam ga molio da me prestane maltretirati, da me boli srce, prokletnik nije htio prestati. nastavljao bi
sto je najgore od svega, on je oduvijek volio pit i kurvat se. tako je mene dijete tjerao da radim s njim, a kasnije je pare uredno trosio po kafanama
(tek mi je kasnije, kada sam postao momak, poceo placati sto radim)
kada sam jednog dana dosao iz bolnice i rekao da moram operisati srce, to je bilo isto kao da je neko upalio svjetlo u mrklom mraku. valjda je tek tad shvatio sta je radio jer se vise nikad nije izderao na mene, jebao mi mater i nazvao majmunom bez razloga.
oprostio jesam, ali zaboraviti ne mogu nikada