Quote:
harderfaster kaže:
To bi ti bilo onako...od dva zla, ti biraš manje... 
No, nema ti pravila i niti pravog savjeta za te stvari....možda baš to tvoje "trpljenje" bude još veća trauma na kraju za tvoju djecu...to ne možeš znati.
Ja znam da bih bila dala sve na svijetu u jednom trenutku moga djetinjstva da je moja majka prestala "trpjeti" i da su se razveli. Ovako sam se naslušala i nagledala skupa sa sestrom svega i svačega....a najviše njenog nezadovoljstva i neispunjenosti kao žene(supruge). Kao majka je bila ispunjena, no kao žena nikad...i evo umrla je nedavno..."otrpjela" za mir u kući...mah
Ako se ne osjećaš dobro u tom braku...ako misliš da će ti sloboda donijeti duševni mir...to će tvoja djeca shvatiti...možda odmah, možda sa vremenom...ali vjeruj mi...djeca vole kad im se majke smiju |
Tako nekako.
I ja sam bila dijete roditelja koji su se svađali i sjećam se da su me te svađe užasno pogađale i živcirale, grizla sam nokte i svaki dan na povratku iz škole strepila na koju dramu ću doma naići.
Ni mojoj staroj nije padalo na kraj pameti da se rastane jer je smatrala da ona sama sa dvoje djece ne može ni fizički ni psihički.
Bila je od onih koje su non stop prisutne fizički, ali duhom nikada.
I zbog tog svog nezadovoljstva bila je majka koja se djecom nije uopće bavila, iako nam materijalno nikada ništa nije falilo, ručak je uvijek bio skuhan itd., ali nikakve bliskosti ni provođenja vremena s nama nije bilo, ona je stalno sjedila u svojoj sobi, brat i ja u svojoj i jedine rečenice kojih se sjećam iz djetinjstva bile su Što je bilo u školi i Odi u sobu učit.