Što se "novoga" pravopisa tiče, rano su ga primijeitli. S većim ili manjim izmjenama, taj je pravopis tu još od 1990. godine.
Nego, meni je ova tema zanimljiva zbog nečega drugog. Naime, ja sam opterećena ispravnim pisanjem, ne samo gramatičkom i pravopisnom ispravnošću teksta, nego i izbjegavanjem tipfelera. Pa, kao pravi kreten i potpuno neprimjereno internetskoj komunikaciji, ispravljam svoje tipkogreške. Zato sam na
chatu i propala nakon točno jedne i pol minute.
U govoru nisam takva. Dakako, ovisno o situaciji: u službenim se prilikama služim standardom, a na placu ipak kupujem grincajg.
Ta se jezična opuštenost, međutim, zaustavlja na razini leksika, a na području morfologije ide, recimo, do krnjeg infinitiva. Da bih upotrijebila grozotu poput "ja vas bi molila", dakle, nešto što je kajkavcima najnormalnija stvar na svijetu, moram se najprije dobro 'skoncentrirati'. Kao Štijef s rakijom.
Zato mi je internetska komunikacija toliko i zanimljiva. Na neki način i zavidim onima koji bez ikakve grižnje savjesti mogu napisati što i kako im se zbrkne, ali u prvom redu mislim da je to poseban oblik komunikacije. Negdje na pola puta između pismenog i usmenog izražavanja.
No, da ne duljim. Ovo filozofiranje o jeziku najvjerojatnije vas ne zanima pa ću samo reći kako mislim da je ono što se naziva 'nepismenošću' često posljedica što brzine, a što izravnog prenošenja govora u pisani oblik. Drugim riječima, doslovce "pišemo onako kako govorimo".