ekv mi je prvi put pažnju privukla očima boje meda, ali sam pričekao sljedeći album, S vetrom uz lice da ga kupim, koji mi je postao i ostao jedan od najdražih ex yu albuma, iako ni mene nikad ne zaobiđe sličnost sa Simple Mindsima
s tim albumom su mi i ekv postali jedna od najdražih, a možda i najdraža ex yu grupa. kupio sam i sljedeća dva studijska albuma i live album, ali su mi oni u usporedbi s Vetrom uz lice bili glazbeno bljedunjavi (uz ipak nekoliko briljantnih trenutaka), a na tekstove ionako nikad ne obraćam pažnju, iako mi naravno nije promakla njihova apstraktna simboličnost
karakteristična za mnoge novovalne bandove. posljednja dva albuma nisam poslušao, ali mi se čini da to nije ono zbog čega sam ih zavolio.