Quote:
lettow kaže:
Ovo će zvučat malo morbidno, ali smatram da je to realnost.
Silovanih žena je u RH ipak (na sreću) relativno malo i na njima ADZ nemože jednostavno zaradit političke bodove djeleći mirovine. A nebriga Vrha za žrtvu vukovara postoji i prema braniteljima, sjetimo se da su preživjeli vukovarci iz proboja nekad tretirani kao izdajnici.
|
Nije ih bilo
relativno malo.
Točno je da ih je bilo manje nego u BiH - otprilike toliko puta manje, koliko je općenito rat u Hrvatskoj bio "manji" od onog u BiH - dakle nekoliko puta manje žrtava, nekoliko puta manje ratnim djelovanjima zahvaćenog teritorija, i najrelevantnije - nekoliko puta manje ratnim djelovanjima direktno zahvaćenog stanovništva, konkretno zarobljavanjem. Dakle bilo je otprilike toliko puta
manje, a da li je to
malo, to je vjerojatno stvar onog hrvatskog fenomena o kojem je gore nešto napisala Frea.
Jer kad se o silovanjima radi, o silovanjima u Hrvatskoj se ne govori nekoliko puta manje, nego
jedva da se išta govori.
Očito je pristup potpuno drugačiji nego kod silovanja u BiH. I to od samog početka. Tamo negdje krajem 1991 ili početkom 1992 dojmio me se neki članak novinarke Dunje Ujević, a dogodilo se da sam imao njen telefonski broj pa sam je nazvao. Rekao sam da se iz krugova medicinarki koje su radile na prihvatu razmijenjenih zarobljenika saznaje da se naše žene vraćaju vrlo često trudne i/ili zaražene svim mogućim spolnim bolestima, da je jasno o čemu se radi, a ipak nema nikakvog jasnog prikaza u medijima. Ona se složila da je situacija grozna ali i rekla da mi sami to zataškavamo - da je o tome razgovarala s jednim ministrom iz naše vlade (tadašnje, ratne - ali mi nije rekla ime) te da je njegovo stajalište bilo ono primitivno: da je najbolje da se o tome ništa ne javlja, jer da će inače ispasti da su naše žene kurve.
Da li je to zbilja mislio...?
Vjerojatnije su se tu skrivali neki političarski muteži ...