Pogledaj jedan post
Old 30.03.2012., 07:03   #9
Quote:
LordSauron kaže: Pogledaj post
Usput, zanimalo bi me tvoje mišljenje o jednoj stvari. Nedavno sam pričao s prijateljem o čitanju na stranim jezicima, i on mi kaže da je pročitao nekoliko knjiga na engleskome. Istovremeno mi je rekao da mu je čitanje na srpskome (na latinici) preteško jer ima "mnogo čudnih riječi". Uzmi u obzir da dečko nije baš savršen u engleskome, i da cijelo vrijeme živi u RH. Je li to po tebi preseravanje ili iskrenost? Ja osobno ne znam.
Ha, dečko je možda "čitao", a što je pročitao - samo je njemu poznato! Moja sestrična kad je bila mala isto je "čitala", i to debele knjižurine, monografije i sl., što god bi uspjela dohvatiti s police. Na stranu to što je knjigu (uglavnom) držala naopačke . Tako i ovaj, emglezki mu baš nejde, al je čitao. Za čitanje s razumijevanjem ipak je potrebna određena razina znanja jezika, ne možeš jedva natucat neki jezik i čitat knjige na njemu . A je li rekao što je čitao?
Hoću reć, neki bi i valjda i slikovnicu (i ostala izdanja za djecu) nazvali knjigom, ne? A ima ih bome i na engleskom.
Mislim da još negdje imam primjerak takve iz vrtića, nacrtana je krava, a ispod piše:
Moo cow moo, how do you do?
Well, thank you, moo cow moo.
I tako dalje za svaku domaću životinju ponaosob. Krasna knjiga, poučna.

Ma, uglavnom, preseravanje i pozere prozreš, kad-tad. A onda slijedi "široki luk" tretman.

A sa srpskim je stvar malo kompleksnija - može bit i problem odbojnosti prema jeziku, a možda stvarno ne razumije. To pitaš krivu osobu, moram ti reć da spadam u generaciju odraslu u zajedničkoj državi: osim što smo u školi učili i ćirilicu i čitali literaturu na srpskom, non-stop smo bili u kontaktu s jezikom i preko filmova, tv, družili se s ljudima (u najmanju ruku na moru)... meni hrvatski i srpski dođu na isto. Pa bi možda bilo preseravanje s moje strane da napišem nešto tipa "šta sere, kako ne razume srpski?"

Zapravo, sad dok sam ovo pisala, pala mi je na pamet još jedna stvar koju ranije nisam spomenula u vezi stranih izraza. Bez obzira na vlastito znanje jezika, ipak način izražavanja prilagodim sugovorniku.

Ako pričam, recimo, s babom na placu, sigurno neću "kol'ko je grincajg, pošto su jajca?" pitat na francuskom, ni ispitivat jel Lactuca sativa danas ubrana, isto kao što s njom neću započinjat konverzaciju o periodu ikonoklazma u Bizantu. Nema smisla. Kad znam da će me i sugovornik razumjeti, onda se mogu igrati i sa stranim riječima, pričati na talijanskom.... A ako slučajno po reakciji vidim da sam rekla nešto što ne razumije, kao en passant dodam i prijevod.
Uostalom, svaka komunikacija osim jezika uključuje i bonton, takt i ostale finese. Ne samo što se govori, nego i kako, kome, s kojim tonom...
BlackQ is offline  
Odgovori s citatom