Quote:
goblena kaže:
Padaju, itekako, i posve sprijeciti je nemoguce. Cak je i kontraproduktivno. Kad se dijete pocne samo kretati, ne treba mu davati osjecaj lazne sigurnosti time sto ga se hvata i stiti cijelo vrijeme - tako je bilo s nasim starijim malcem i starijim necakom. Nad obojicom smo malo previse bdjeli i hvatali ih i pridrzavali i obojica su srljali kao muhe bez glave... i obojica su to platila pri prvom vecem padu (koji su dozivjeli u trku, jer nisu imali osjecaja da ce pasti i da moraju nekako kontrolirati brzinu kretanja s obzirom na podlogu) lijepim sljivetinama i oderanom kozom, jedan na bradi a drugi na nosu, sreca sto nije bilo gorih ozljeda.
|
potpisujem
padat ce u svakom slucaju, bolje da nauce na parketu/tepihu nego betonu.
prvo im das da djipaju po tvom krevetu, a okolo ogradis jastucima.
kad to svladaju, moze parket.
i pustit ih da se penju na nisko, da vjezbaju silazak.
prvi put pao s kreveta s... cetiri i pol. usrala se, juri pedijatru, pa u klaicevu, a tamo se smiju ludoj materi i pitaju: to vam je prvo, jelda?
onda smo okruzili krevet jastucima i na njih je xy puta pao, a sad vise ni ne place, samo ode dalje... sad place kad dodje do zatvorenih vrata
kao sto rece putnica, prematalice su opasne.
i krevetici kad se krene pentrat van.
i hodalice kad zapnu.