|
Evo, ja ću napisati jedno nepopularno mišljenje, ali i ja nekad razmišljam o tom pitanju jer kao da su mi putovanja dosadila i češće mi se ne da nego da.
Jako sam voljela putovati, to mi je bilo nešto najvažnije u životu. Onda mi je postalo nedovoljno samo turistički pa sam i živjela nekoliko godina po svaku godinu u drugoj zemlji, radila, studirala.
Ali sad uopće ne bih bila uznemirena ako bih propustila putovanje. O ovome o čemu pišete - doživljaj vjetra u kosi, cvrkuta ptica, mirisa, ritma života - pa to mogu doživjeti i kad izađem iz svog stana na ulicu, a ako želim doživjeti neki sporiji ritam, lako odem u prvo selo izvan grada.
Onda, upoznavanje novih ljudi, i to mi je sve bilo kul i još uvijek sudjelujem u couchsurfingu, ali nakraju, u svakom društvu, bio u Japanu ili u JARu - svugdje ima veselih ljudi, inicijatora, povučenih, onih koji valjaju fore i nasmijavaju svih, onih koji su intelektualni i filozofski nastrojeni itd. - u svakom društvu je isto i ne predstavlja mi sad nešto wow, on je iz meksika i mi se družimo - gledam na to isto kad da se družim sa svojim prvim susjedom, čovjek ko i svi mi, ništa posebno.
Čak mi uživljeno zvuče ove fore "upoznala sam ljude iz 100 različitih zemalja" - kao popunjavanje nekih recki, ili na koliko sam kontinenata bio i sl.
Građevine, muzeji - ne stignem ni u Zg obić sve izložbe pa ne bih samo zbog toga putovala (ali ako sam negdje, naravno pogledat ću), povijest nekog mjesta - pa to ionako pročitaš iz knjiga ili čuješ od nekog, tako da to možeš i kod kuće.
Jedino što bi me privlačilo je neka smislena aktivnost tipa propješačiti neka hodočašća ili neki brdski biciklizam po nekim super stazama i sl. mada i to se sve može organizirati ovdje.
I da, priznajem da se osjeti u nekim uređenim državama kako te birokracija ne zgazi i ljudi su baš ljubazni i nekako zadovoljni i lagani pa je to dobar osjećaj koji te drži neko vrijeme kad se vratiš u Hr., ali ubrzo izblijedi i opet se vučeš kao da imaš 100 kg na leđima, kao i tvoji sugrađani koji puno kukaju. - ajde, to su neki isto navodili kao smisao putovanja i to mislim da stoji.
A ne znam, možda sam previše počela putovati u glavi i kroz neke unutarnje svjetove, pa su mi zato ova fizička putovanja malo pala u drugi plan. Ono, važno je živjeti u sadašnjem trenutku i osjetiti ga svim čulima gdje god da jesi, makar i na dosadnom poslu (a ne samo na putovanjima).
|