Quote:
Loiislane kaže:
Zao mi je sto imamo različite apetite i očekivanja i sto je prosječnom hrvatu dovoljno na poslu da je na neodređeno.
Ja sam primjerice liječnik na onkologiji, školovao se ukupno 18 godina od svojih 28, trenutno na doktoratu, znači još tri.
I u moijh 7000 ide hrpetina nepoštivanja radog vremena, ostajanja popodne, dolazaka vikendom... da ne govorim o psihološkom aspektu posla... koliko puta ste probdijeli noću u strahu za nečiji život?
Žao mi je ali želim sa svojom krvavo zarađenom plaćom osigurati stambeno pitanje, zbrinuti obitelj i otići na putavanje kada hoću.
To su moja očekivanja, i vrlo je neizgledno da cu ih moći ispunjavati ovdje i odoh van.
Dok se stvari sustavno ne krenu mijenjati neće nam biti bolje. Ni u zdravstvu niti igdje... pogotovo sa stavom samo da sam na neodređeno.
Radniku treba puno više da bude zadovoljan.
|
Ja isto imam neka očekivanja od života, jedino što bi meni bilo super s 5000 kuna mjesečno, jer sam u životu živio s puno puno manje.
Kažeš obitelj to znači djecu i partnericu, i pretpostavljam da nećeš oženiti smetlaricu ili čistačicu, nego neku ravnu sebi. Ajmo reći za potrebe rasprave doktoricu, znači ona 9000 ti 9000 kn (ajde koja tisuća + - ) to su početne plaće.
E sad, ako si vi u HR s 18000 kuna minimalno , mjesečno u kući ne možeš osigurati kvalitetan život (putovanja, ljetovanja) sitni luksuzi (knjige i slično) onda zaista ne znam o čemu možemo pričati
