Naime, u Vinkovcima se već duže vremena planira proširiti zgrada nekadašnje NAME ( "
narodni
magazin" ), gdje bi se trebao graditi dio krila za modnu marku New Yorker. Znao sam tu priču mjesecima, ali jednu činjenicu nisam znao, a to je gdje će se graditi isti - naime, ja sam mislio da će se graditi na jednom sasvim drugom mjestu, od onoga za koje sam čuo da će se graditi, pa se nisam previše opterećivao sa sljedećom činjenicom - da se na mjestu, gdje počinje gradnja nalaze tri stare prekrasne tise! Tri tise, koje čeka sječa. Još više me neugodno iznenadilo saznanje da gradnja počinje kroz nekoliko dana, dakle ako hoću djelovati, moram djelovati odmah.
Došao sam kući i prvo sam nazvao Ministarstvo zaštite okoliša, nakon dužeg razgovora, jedino što su mi mogli reći, je da oni nisu nadležni, osim ako se ne radi o zaštićenim primjercima drveća na razini države, te da je najbolje da se obratim medijima. Kako sam znao da me mediji neće doživjeti ( jer, budimo realni, koga u vrijeme današnje krize zanimaju neka tri drveta ), nazvao sam Zelene. Pošto u Vinkovcima nema nikakve zelene udruge, nazvao sam u Osijek. Žena je popričala sa mnom, rekla je da razumije problem, da su već imali takve situacije, ali da je dosta teško bilo što postići unatoč svom trudu te da će kontaktirati nekoga iz grada. Ništa, poslao sam joj podatke i krenuo dalje. Zvao sam stranku Zelena lista, koji su mi najviše izašli u susret. Rekli su mi da sastavim peticiju, sa potpisima od barem 20 ljudi i da to predam gradonačelniku. Preko vikenda, skupio sam potpise, ne od 20, nego od 120 ljudi te to dostavio gradonačelniku i obavijestio Zelenu listu. U međuvremenu sam poslao emailove na adrese engleskih ljubitelja tise, njemačkih ljubitelja tise te na grupaciju New Yorker. Kako mi se do određenog trenutka nitko nije javio, odlučio sam nazvati hrvatski New Yorker. Tamo novo saznanje - oni ne grade taj objekt, nego grupacija Poseidon
www.poseidon-gp.com , iz UK Dali su mi broj od gospodina koji je predstavnik te grupacije za Hrvatsku i koje će baš sutradan biti u Vinkovcima. I njega sam zvao. Sve što mi je mogao reći je da oni nisu niti znali da se tamo nalazi drveće, jer imaju urednu lokacijsku dozvolu - što u konačnici nije niti sporno, sporno je što je ta dozvola uopće izdana, te da će vidjeti sa nadređenima koliki bi bio trošak presađivanja tih stabala. I svaka mu čast, sutradan me nazvao i objasnio me da oni nažalost ne mogu to napraviti, jer im nije predviđeno, te me pitao imam li ja mehanizaciju da to napravim. Objasnio sam mu, da sam ja nažalost obični građanin koji pokušava spasiti te tise. U međuvremenu mi se javio Tim iz engleskog društva ljubitelja tise, te je poslao email Poseidon grupaciji ( barem nešto ), ispred engleskog društva ljubitelja tise (
www.ancient-yew.org ).
Sutradan, pošto me nije kontaktirao nitko od medija ili gradonačelnikovog ureda, samo Zelena lista, koja me obavijestila da su gorenavedeni kontaktirani, odlučio sam otići sam do gradskog poglavarstva i vidjeti što se konkretno može učiniti, jer radovi počinju ili sutra ili preksutra. Pri dolasku u gradsko poglavarstvo, prvo sam se našetao od jednog ureda do drugoga, jer je svatko rekao da je netko drugi zadužen za to, no ja sam se držao svoje priče - tise treba spasiti, jer se radi o vrsti koja jako sporo raste, rijetka je, zakonom zaštićena i ima veliku hortikulturnu važnost, treba ih se presaditi ( i na upit tko će to platiti dao sam odgovor - grad - jer smatram uostalom da je to jedna od briga grada, čiji proračun u konačnici i sam punim ). Na kraju, kod čovjeka kod kojeg sam finalno došao, čini se da je postignut dogovor - objasnio sam mu da je to moguće, te da nije nikakva znanstvena fantastika te da se vani takve stvari redovno rade, da je jedini što je u ovoj priči potrebno - volja. Nakon kraćeg uvjeravanja njegovog nadređenog, te zvanja osobe zadužene za neka druga pitanja ( gdje bi se tise mogle presaditi ), sada je trebalo riješiti logističke probleme, te sam s njim krenuo u dogovore oko toga. Otišli smo do mjesta gdje se nalaze tise i radovi su već počeli, te se dogovorili sa gospodinom koji vodi radove, da malo pričeka, da će grad organizirati presađivanje stabala - istovremeno se tu našao i gospodin iz Poseidon grupacije, koji je samo potvrdio naš telefonski razgovor pred čovjekom iz grada - a to je bilo da što se Poseidon grupacije tiče, tise se mogu presaditi, samo neka se organizira što, tko i kako ( jer, moram napomenuti, to je u biti privatna parcela u vlasništvu Poseidon grupacije, te je ista imala apsolutno pravo da posječe te tise bez da ikoga išta pita ). Taj dan riješen je dio posla koji treba obaviti - dogovoreno je orezivanje, te priprema za transport. No, meni se sve to činilo nevjerojatno, da će to sve uspjeti, sa takvom lakoćom, poznavajući naš mentalitet te općenito ovakva pitanja u Hrvatskoj te sam i sam rekao, dok ih ne vidim na novojo lokaciji - ne vjerujem. Pošto sam bio zaokupljen sa poslom i svoj sam dio odradio, preostalo je samo da čekam da se sve obavi. Tise su još dodatno orezane i skraćene negdje za otprilike malo više od trećine i korijen je oslobođen, a ja sam i dalje čekao.
I danas, nakon povratka s posla, vidim da ih više nema gdje su stajale. Krećem ih tražiti, na mjesto gdje je dogovoreno presađivanje. Tražim ih i tražim, pomislim si, pa nisu ih valjda prepili, jer ih ne vidim tamo. No, pozivom čovjeka koji je nadgledao cijelu stvar, otkrije mi gdje su.
Dolazim tamo - čudo, nevjerica. Tise su presađene na novu lokaciju u drugi dio grada, kraj jedne škole. Gledam ih i ne vjerujem. Presađivanje je koliko vidim napravljeno korektno, nastala su neka oštećenja na kori, koja su nažalost bila neizbježna, ali ću vidjeti kako ih sanirati. Krošnje su maksimalno orezane, da se anulira oštećenje korijena do kojeg je moralo doći prilikom presađivanja, no ako sve bude u redu, kroz desetak godina, mogle bi opet imati lijepu okruglu krošnju, možda ne tako veliku u početku, ali zasigurno lijepu.
I na kraju, kada sve sumiram, pomislim da sam postigao nemoguće u ovoj državi. I iz toga razloga pišem ovu temu. Ne da se hvalim, nego da potaknem sve vas koji ste se našli možda u ovakvoj situaciji, da pokušate, da znate da ste bar probali. Nekada se treba boriti i sa vjetrenjačama. Za tise se sada preostaje nadati da će uspjeti, te preživjeti šok, ali ako ništa drugo, znam da sam pokušao, znam da su dobile drugu priliku, da nastave život na svojoj novoj lokaciji.
Evo i fotografija, uz pripadajući opis.
Tise na svom mjestu gdje rastu već desetljećima:
Ovdje sam ih mjerio, čisto da dobijete dojam koliko su stare i velike te tise. Mjerio sam prsni opseg i promjer ( kod jednog stabla uzmite ovo uvjetno rečeno, pošto se deblo jasno račva u tri manja ). Na posljednjoj fotografiji sam ja, 183 cm visok, čisto da dobijete dojam o visini:
