Pogledaj jedan post
Old 30.04.2008., 20:30   #99
Da, te smo bazične spoznaje stekli i naučili (metaforički bi rekao newtonovske) i da bi dakle, spoznali 'nešto' potreban nam je prostor, i da bi opisali to što smo spazili potrebne su nam tri mi smo ih nazvali dimenzije. Dakle, potrebno nam je kretanje u najmanje tri smjera (a i najviše, zasad jer kretanje u četvrtom smjeru nismo skužili, još*) od točke A-B lijevo-desno, A-C gore-dole i dubina A-D. I onda smo shvatili da bi te tri dimenzije bile 'nešto' moraju se dodirivati/presijecati u najmanje jednoj točci. I onda smo 'shvatili' da bi 'nešto' bilo bilo nešto mora trajati u vremenu, barem toliko koliko da ga opazimo.

I za potrebe opažanja smo nacrtali/napravili sat. I on broji 1, 2, 3, 12, i onda opet u krug, i onda smo rekli da vrijeme traje dalje i da je to samo njegova mjera, a da je ono linearno i da dakle ide stalno i samo naprijed te je dakle to jedna dimenzija - u kojoj se ove tri spoznate dimenzije nalaze kako bi homogeno trajale. E pa nije.

Dakle, što. Kad uzmemo po jednu dimenziju prostora onda ne uviđamo da je od jedne do druge točke tog pravca potrebno kretanje odnosno - vrijeme. Tako da svaka od tih dimenzija ima 'svoje' vrijeme, AB, AC, AD. I ono je povezano/presiječeno kao i te dimenzije 'nečega' u istovremenosti da bi se postigao efekt postojanja. Kad se to uspije spoznati može se krenuti u shvaćanje kvantne teorije, koja je btw dosad najbliskiji prijatelj filozofije.

Razlog ovog dužeg posta je u tome da se fokusira moment, a iz naslova teme, da bi ta naime vremena drugih dimenzija bila stavljena u suodnos/suživot moramo uštimati spoznaju jer na način na koji opisujemo vrijeme, dakle linearno, te točke (vremenske) bi morale biti jedna iza druge, a ne u kvantu. A zaključak ove perspektive - vrijeme dakle isto postoji u tri dimenzije.
moonfool is offline  
Odgovori s citatom