Quote:
Riječni rak kaže:
Zorane, u Jevanđelju od Mateja piše kako si i naveo: "Svaki koji otpusti svoju ženu, osim zbog preljuba, i oženi se drugom čini preljub." Što će po tebi ovo: "osim zbog preljuba" uopće tu? Kažeš kao da je to napisano kao jedna od mogućnosti, kao usputno, a napisano je baš konkretno..preljub.
|
Bez otpuštanja žene, po židovskom bi Zakonu dolazilo do smaknuća preljubnika, a otpuštanje je omogućavalo prevjenčanje: „Čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smrću – i preljubnik i preljubnica“ (Levitski zakonik 20, 10); „Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje – i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena – budu smaknuti.
Je li ti sad jasno zašto je Mojsije dopustio rastavu!
„Rečeno je: tko otpusti svoju žena, neka joj da otpusnicu.
Ali Ja vam kažem…“
Spasitelj u daljnjem dijelu punije razjašnjava ovu misao: Mojsije je zapovjedio da se uruči otpusnica
zbog tvrdoće srca u muževa.
Nije dopustio rastavu braka nego je otklonio ubojstvo.
Kudikamo je bolje da se dogodi rastava ženidbenih drugova, premda je žalosna, nego da se zbog mržnje prolije krv.
„Pristupiše mu farizeji. Kušali su ga govoreći: je li dopušteno čovjeku otpustiti svoju ženu
iz bilo kojega razloga?“(ovo je zamka za Isusa/kako god odgovori, na njegovu je štetu.)
Ako kaže da ženu treba otpustiti iz svakoga razloga i dovesti drugu, vidjet će se da kao propovjednik nedužnosti uči suprotno samomu sebi. Ako pak odgovori da se ne smije otpustiti iz svakoga razloga, smatra će se počiniteljem svetogrđa jer postupa protiv Mojsijeva učenja i preko njega protiv Božjega.
Međutim, Gospodin odgovorom uklanja zamku. Za svjedočanstvo poziva Sveto Pismo.
Naravni zakon i prvu Božju odluku suprotstavlja drugoj koja nije dopuštena Božjom voljom nego potrebom grješnika.
„Niste li čitali da je Onaj koji je stvarao od početka njih učinio muško i žensko?“
Tako piše na početku Postanka (1, 27). Rekavši pak ‘muško i žensko’ [oboje u jednini] Isus pokazuje da treba izbjeći drugu ženidbu. Uistinu nije rekao ‘muško [jedno] i žene [više njih]’ jer bi to tražilo otpuštanje prethodnih žena, nego: ‘muško i žensko’, da se sklopi zajednica jedne ženidbe.
„Radi toga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uz svoju ženu.“
„Što je, dakle, Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja.“
„Odgovore mu: zašto je, dakle, Mojsije zapovjedio da se uruči otpusni list i otpusti?“
Protivnici otkrivaju pripremljenu objedu. Gospodin doista nije iznio svoje mišljenje, nego je dozvao u sjećanje drevnu povijest i Božje zapovijedi.
„Reče im: Mojsije vam je dopustio otpustiti svoje supruge radi tvrdoće vašega srca,
ali na početku nije bilo tako.“
Može li Bog biti sam sebi proturječan da najprije jedno zapovjedi pa potom novom naredbom dokine svoj sud? Tako se ne smije misliti nego ovako: kad je Mojsije uvidio da se zbog požude prema drugim ženama koje su bogatije, mlađe ili ljepše ubijaju prve supruge ili provode bijedan život, radije je pristao na razlaz supružnika nego da se gomilaju mržnje, odnosno ubojstva. Uostalom,
vodi računa da Isus nije rekao: ‘Bog vam je dopustio’,
nego ‘Mojsije vam je dopustio zbog okorjelosti vašega srca’.
Tako je to – po Apostolu – ljudski savjet, a ne Božje naređenje“ ( Prva Korinćanima 7, 25)
Quote:
Riječni rak kaže:
I tu se mi razilazimo. Po tebi je i ona strana koja nije počinila preljub kriva, tj. isto preljubnik, ako kasnije nastavi život u novom braku. A ja vjerujem da nije. Krah braka je tragedija, jer dvoje prestaju biti jedno. Desila se duhovna smrt, voljom onog koji se odsjekao. Crkva je tu, da snishodi, da i ona također ne odsječe čovjeka zbog njegove slabosti da ne može dalje živjeti poput monaha. Treba biti tu i za krivca ako se pokaje i kroz epitimiju mu omogućiti povratak.
Ja se kao hrišćanin ne bih usudio odbaciti drugobračnika..šta znam, možda neka usta ne ostanu gladna radi njega..a mnogi su stanovi obećani..možda i u najmanjima u "zaperku" Carstva Nebeskog ima pokoji takav.
|
Rječnikom apostola Pavla: „Žena je vezana dokle živi muž njezin“ (Prva Korinćanima 7, 39a); „udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu“ (Rimljanima 7, 2).
Isus beziznimno zabranjuje da se ljudskim djelovanjem rastavlja brak: „Što Bog stavi zajedno u jaram, čovjek neka ne rastavlja“ (Matej 19, 6; Marko 10, 9). Pavao (5.–67. nakon Krista) to preriče: „oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena od muža neka se ne rastavlja“ (Prva Korinćanima 7, 10), „i muž neka se ne rastavlja od žene“ (Prva Korinćanima 7, 11b).
Rastavljeni ne bi trebali imati novoga supružnika: „ako bi se [žena] ipak morala rastaviti, neka ostane bezbračna ili neka se s mužem pomiri“ (Prva Korinćanima 7, 11a).
Sklapanje drugoga braka dok je živ ženidbeni drug iz prvoga braka čin je preljuba: „Tko god bi se bilo kako rastavio od žene svoje i oženio drugom, čini preljub protiv nje. I ako se ona rastavi od muža svojega, uda li se za drugoga, čini preljub“ (Marko 10, 11 – 12); „Svaki koji se rastavi od svoje žene i oženi drugom, čini preljub. I koji se oženi rastavljenom od njezina muža, čini preljub“ (Luka 16, 18); „I tko god, ako bi se rastavljenicom oženio, učinio bi preljub“ (Matej 5, 32); „dok joj muž živi, [udana žena] zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga“ (Rimljanima 7, 3a).