Quote:
Lord Byron kaže:
Ja bih ovakve rečenice razumio kada bi snošaj bio prisilna radnja, kada bi žene bile obvezne odraditi godišnju kvotu od x snošaja s y partnera koje bi im odredilo Ministarstvo za jebanje u zdrav mozak.
Upustiti se u dobrovoljni snošaj s nekim za koga i u najuđim primislima pomisliš da bi te, ne ispuniš li njegova očekivanja, mogao "etiketirati"  ovako ili onako, meni je teški horor. |
Pa gledaj to ovako...
U početku je sve krasno i bajno - onda padne prvi seks - ona ne svrši, pa padne drugi, treći 15. - ona još uvijek ne svrši...
Onda se on počne pitati - u čemu je bed, pa se stvari lagano počinju komplicirati...
Ako tip nije previše siguran u sebe (i svoju muškost ) - vjerojatno će imati potrebu izaći iz te veze.
Kad padne prva svađa - ružne stvari znaju isplivati na površinu, s njima i poneka etiketa - i eto ti vraga.
Takvoj ženskici onda u glavi nastanu traume kojih se neće baš lako riješiti.
Ako bude imala sreće, naletjeti će na nekoga tko će znati drugačije od prethodnoga,a ako ne bude sreće; nakon dva seksa bez orgazma s novim partnerom - treći će ziher odglumiti kako ne bi izgubila tipa u kojeg se zaljubila...
Govorim sa stajališta žena koje znam i koje su svašta prošle, a i sama nemam baš malo godinama da ne bih imala pojma čega sve ima...