Pogledaj jedan post
Old 01.10.2011., 00:57   #6
E sad ovako - padaju mi na pamet 2 slučaja: U jednom je pacijentica srećom imala u obitelji defektologinju, koja ju je strpljivo i polako učila ponovo govoriti - i uspjela u tome. U drugom slučaju, pacijentu se govor nikad nije vratiom ali živi u obitelji i nekako se sporazumijevaju. Svaki je slučaj za sebe i dosta tog ovisi o općem stanju, težini udara i tome što je koliko zahvaćeno. Nažalost, veliki dio pada na leđa obitelji, kao što sam već spomenula. Neki se ljudi nikad ne oporave, neki donekle.

Ja osobno ne bih odustala. <čovjek je živ dok je živ.
femmelatin is offline  
Odgovori s citatom