Dakle ukratko. Radi se o tome da jedan stari suhonjavi morplovac vedrih očiju priča o "doživljaju" na moru. Jednom dok su plovili, on je ubio albatrosa koji je pratio brod i to je donijelo nesreću (barem u očima nekih od mornara).
Nestaje vjetra, kiša ne pada, sve u kurcu, brod stoji na mjestu, čitava posada ugiba i dok on tako jedne večeri među svim tim trulim leševima i izgubljenim dušama posmatra water-snakes, dakle vrtloge vode iza krme dolazi do klimaksa pjesme koji sam prenio u gornjem postu.
Čitava pjesmica je tu:
http://coleridge.thefreelibrary.com/...ncient-Mariner
i svakako je "pročitajte"
Za kraj jedan citat JL Borghesa:
"I think that if a poem is really great, you should think of it as having written itself despite the author. It should flow”
http://sinestet.com/esejiraplyrics.htm