Quote:
Šabović Adis kaže:
^ Al' zato pjesme spadaju, itekako.
|
pa ona pjeva sevdah, da. ali nije svaki način izvođenja za svaku prigodu. vrlo jednostavno, sumnjam da bi ona prošla u kafani i u ekipi gdje se slušaju toma zdravković ili halid bešlić.
zapravo, izvorni sevdah nema previše s onim što danas podrazumijevamo pod tim nazivom. izvorni sevdah se izvodio uz saz i slične orijentalne žičane instrumente. ogledni primjer je
kad kauri livno porobiše emine zečaj (tu verziju imam na kompu, youtube mi ju ne izbacuje). zvučalo je to dakle prilično rudimentarno, da tako kažem, isto kao i npr. izvorne slavonske i vojvođanske tamburaške pjesme, kola i napjevi. ovo što imam danas je ipak jedna forma koja je evoluirala tijekom vremena. u sevdah je tako ubrzo ušla harmonika, klarinet, tambura, gitara i sl., dakle sve ono što danas uzimamo pod normalno. usput rečeno, sevdah na tamburi zvuči fantastično.
meni je osobno sevdah ono što je on danas, dakle uz harmoniku, tamburu, gitaru, bas-gitaru, klarinet. saz iz 18. i 19. st. s jedne i amira medunjanin s druge strane mi nisu u tom smislu previše zanimljivi.
Quote:
|
A Amira, te pjesme, stvarno dobro izvodi, na stranu to gdje ih, i u kojim prigodama izvodi.
|
to ne poričem, nego ti samo želim reći da njoj nije mjesto u kafani i da ona nikako ne spada u kafansku ili narodnu muziku.
Quote:
Naravno da je danas sve izteatralizovano, pa svaki javni nastup je teatar, zar ne?! 
|
nije. ono što je kvalitetno, kvalitetno je. umjetnik ostaje umjetnik, a svatovski i estradni svirači i pjevači sviraju i pjevaju kako je trenutna moda i da se što bolje prodaju, uključujući i pjevanje i sviranje kojekakvog šrota. to je ono što razlikuje cuneta gojkovića od saše matića, zvonka bogdana od miroslava škore, nadu mamulu od ace lukasa.
ali da je jaka tendencija estradizacije i pada kvalitete, to svakako. teška su vremena.