Trenutak kad uocimo da je prva papricica proklijala je divan ali nakon pocetnog ushita ubrzo nastupa razocarenje - OK, prva je ovdje ali gdje su ostale ?
Nista neobicnog niti cudnog jer gotovo pa uvijek klijaju stihijski - obicno 1-2 izadu u rekordnom roku (ove godine za svega 5 dana) pa tjedan dana nista pa opet jedan val od njih nekoliko i tako u ciklusima. Nema razloga za brigu, to je potpuno normalno i cim je prva proklijala to je znak da nismo nigdje pogrijesili i da sve ide po planu. Upravo zbog takvog nepresvidljivog klijanja se uzima nekakav prosjek od 14-28 dana iako koji tjedan vise nije neobican.
Svake sezone ima obicaj posebno oznaciti primjerke koji su prvi proklijali i njima dodijeliti povlasteni tretman kroz uzgoj. Kako to vec biva, bas svake sezone uspijem zametnuti oznake pa vise ne znam koja je koja ali sam prilicno siguran da upravo te biljke imaju kvalitetnije plodove i bogat urod
Najvaznije je odrzavati konstantnu temperaturu i vlagu, u slucaju visoke temperature isparavanje iz tresetnih plocica je izrazeno i ponekad navlazivanje rasprsivacem jednostavno nije dovoljno, a klasicno zaljevanje je nepozeljno jer bi mlaz vode mogao uznemiriti ili unistiti osjetljive klice.
Zato je najbolja tehnika navodnjavanja s donje strane koja ima toliko prednost u odnosu na klasicnu da je obicavam koristiti kroz sve faze rasta - stavimo tresetne plocice u zdjelicu ili dublji tanjur s malo odstajalom vodom ( voda neka je max. visine plocice da ne potone) u roku od par minuta pplcica ce se napiti taman koliko treba, a istovremeno necemo uznemiriti sjemenje. Treba obratiti paznju na suhe plocice jer imaju tendenciju plutanja pa se lako prevenu tako da je prvu minutu treba pridrzati prstima dok ne povuce dovoljno vlage.
U jednom od prethodnih primjera sam opisao postupak kada imamo visak sjemenki pa ih sadimo po tri u jednu plocicu. Svrha te tehnike je da smanjimo prazan hod u slucaju jedne lose sjemenke i da povecamo vjerojatnost klijanja, a ne da uzgojimo tri biljke u malom prostoru . Suvisne izdanke je preporucljivo cim prije odrezati skaricama do podloge, ako ga ipak zelimo sacuvati dobro namocimo podlogu i uz puno paznje lagano prstima izvuci izdanak te ga transplantirati u pripremljeni novu zasebnu podlogu. Za divno cudo ovaj zahvat ima veliku uspjesnost.
Pojavom izdanka biljka vise nema sto traziti u klijalistu i to je trenutak kada je vrijeme za seobu. Optimalno vrijeme za vadenje je kad uocimo dva mala listica koji samo sto se nisu otvorili. Ako predugo ostanu u klijalistu izdanci ce krenuti u potragu za svjetlom i dobiti cemo dugacke i krhke stabiljke. Na svu srecu sam razvoj je relativno spor tako da cemo prilikom dnevne rutinske provjere uociti izdanke kojima je vrijeme za seobu, ako nam se cini da jos nije vrijeme slobodno odgodimo za jos jedan dan.
Ponekad se zna dogoditi da se izdanak ne uspije izvuci iz ljuske sjemenke koja onemogucava otvaranje listica. Iako svi dobijemo poriv pomoci slabasnom malisanu to nije preporucljivo jer koliko god bili pazljivi uvijek cemo ostetiti listove. Uz pomoc rasprsivaca dobro navlazimo biljku kojoj ce tako izvlacenje biti olaksano, ako ne uspije niti nakon par dana mozemo ipak pomoci jer je manja steta ostetiti listice nego izgubiti biljku.
Proklijavanjem sjemenke zavrsava delikatna faza i pocinje druga, jednostavnija ali s nekoliko detalja na koje trebamo paziti.
Idealno bi bilo odmah mlade biljke preseliti u uzgajaliste gdje ce pod obiljem svjetlosti i u kontroliranom idealnom omjeru vlage i temperature biljke doslovno eksplodirati. Idealno pa cak i pozeljno ali ne i obvezno - uzgajalista su divna ali pocetniku s desetak biljaka prevelik i nepotreban trosak. Sama izrada/kupnja kutije ili prenamjena starog ormara je sam po sebi zahvat, kupnja neonki i balasta ili ventilacije velik trosak, a na kraju sve to netko treba sklopiti uzevsi u obzir da vlazan okolis zahtjeva i prikladna grla/ozicenje. Veliki zahvat i to za svega max. dva mjeseca jer zahvaljujuci nasoj dobroj klimi vec sredinom ozujka ili pocetkom travnja biljke vec mogu postupno van pod besplatno i znatno ucinkovitije sunce. Nadobudni obicno sloze slicna uzgajalista s namjerom da u njima simuliraju sezonu tako da usred zime imaju berbu, ali obicno usljedi razocarenje - to se nece dogoditi, barem ne uz amaterski opremu i bez enormnih troskova elektricne energije.
Zapravo najbolje mogu opisati s mojim primjerom - prvih par sezona sam nadobudno slozio nekoliko prilicno sofisticiranih verzija zahvaljujuci visku opreme od mog drugog hobija, akvaristike. Kako sam svaki put pretjerao u brojnosti sorti tako bez obzira na velika uzgajalista uvijek je poneka biljka bila visak. a kako mi ih je bilo zao tako sam uvijek nasao neku lampu sa stednom zaruljom. Nije mi se jednom dogodilo da zaboravim upaliti lampu pa su koji dan ostale u mraku, nisam ih redovito zaljevao itd. Kad je konacno nastupilo pravo proljece i pocele pripreme za presadivanje sama usporedba onih iz idealnih uvjeta i ovih sirocica je bila ocita - biljke iz uzgajalista su bile nekoliko puta vece, velikih listova, duboko zelene boje te naocigled pucale od zdravlja za razliku od ovih drugih.
Presadio sam ih u velike tegle i vec nakon prvih tjedan dana slabije biljke su rapidno krenule rastom tako da nakon prvih mjesec dana vise nije bilo moguce vizualno uociti razliku izmedu onih koje su pocele u idealnim uvjetima i onih koje su bile zlostavljane.
I to je bit price koju ponavljam svakome tko se odluci na uzgoj: papricice se jedne od vecih oportunista u biljnom svijetu i vrlo ce se lako priviknuti na losije uvjete te vrlo brzo i bez ikakvih problema prebaciti na ubrzani mod ako su dobri uvjeti i obrnuto. Toliko o teoriji, ajmo na praksu.
Da bi mladi izdanci uspjesno krenuli s razvojem moramo im osigurati tri bitna elementa - toplinu, svjetlo i vlagu.
Za optimalan rast potrebna je temperatura ne manja od 20C i na to treba paziti, posebno u prostorijama koje se ne griju preko noci.
Kao izvor svjetlosti savrseno ce posluziti neonka ili lampa sa stednom zaruljom, klasicne ili halogene zarulje na zalost ne svijetle u dobrom spektru dok LED tehnologija (ona prihvatljive cijene) na zalost jos nije upotrebljiva - crveno/plavi LED paneli s 225 dioda s eBaya su samo glupo bacanje novca, imam ih nekoliko
Posto opisujemo najjednostavniji nacin uzgoja s minimalnim troskovima kao izvor svjetla i topline ce nam posluziti obicna stolna lampa s jeftinom stednom zaruljom, cim jacom tim bolje - spektar je bitan ali realno nema se smisla bacati u trosak u ovom slucaju, one od dvadesetak kuna ce sasvim solidno posluziti.
Jedna stolna lampa ce sasvim solidno zadovoljiti desetak biljaka u pocetnoj fazi, svaka lampa viska je dobrodosla i ne moze skoditi.
Prvi dan-dva dok se listici ne otvore do kraja lampu postavimo na cca, 10cm od biljke da bi je s otvaranjem listica maksimalno priblizili na svega par cm - tek toliko da zarulja ne dodiruje listice jer ih visoka temperatura lako spali. Nekakvih desetak sati pod rasvjetom dnevno je optimalno ali sam isto tako primjetio da se nece previse buniti niti pod 24 satnom rasvjetom sto je korisno ako se nalaze u hladnijoj prostoriji pa lampa ujedno sluzi i kao izvor topline.
Idealna pozicija bi bila uz neki juzni prozor gdje ce biljka uz umjetnu svjetlost dohvatiti ovo malo podnevnog zubatog sunca dostupnog u zimskim mjesecima - sasvim ce solidno prezivjeti samo s umjetnom svjetloscu, ali i ovo malo sunca ce biti vise nego kvalitetan bonus. Samo oslanjanje na prirodnu rasvjetu u ovo doba godine na zalost nije opcija. Kod smjestaja na prozorsku dasku pripazite na temperaturne razlike - osuncani prozor s obliznjim radijatorom u vrlo kratkom roku moze rezultirati iznenadujuce visokim temperaturama.
Dosta ljudi u ovoj fazi koristi minijaturne plastenike koji su dostupni gotovo svugdje ali uz pojedine prednosti imaju i nekoliko vecih mana - kada je poklopac na mjestu rasvjeta je jednostavno predaleko od izdanaka, a kondenzacija vlage usljed topline samo pogorsava pricu. Ako ih imate dobro ce doci kasnije, ali kupnja nije nuzna.
Blizina lampe znaci i vece isparavanje pa treba paziti da se plocice ne osuse do kraja, ali nikako ne pretjerivati sa zaljevanjem nego uvijek balansirati na suhu stranu - pustit da se podloga lagano osusi, da plocica postane lagana i tek je onda dobro navlaziti i to kao sto sam prije opisao, s donje strane. Rasprsivace vode sad moramo izbjegavati, sitne kapljice na listovima djeluju poput povecala i pod jakom rasvjetom ce vrlo efikasno stvoriti opekotine koje mogu ostetiti listove i unistiti biljku.
Dakle da rezimiramo - stolna lampa, jeftina stedna zarulja i tanjuric su sve sto trebamo od opreme u ovoj fazi
I to bi bilo sve u sljedecih desetak dana, polako cekamo pojavu prvog para pravih listica (ovi sadasnji su kotiledonski ili "sjemenski" listovi) i izbijanje tankih bijelih korijencica po rubovima podloge sto je znak da je biljka konacno prodisala punim plucima i krenula s rastom.
Napomena: kablovi pod naponom ili zarulje u kombinaciji s vlagom mogu rezultirati nezeljenim posljedicama pa dobro pazite sto radite i gdje smjestate takve sklopove. Na zalost u cilju ustede vecina proizvodaca koristi jeftine komponente koje nisu predvidene za neprekidan rad - velika je vjerojatnost da ce stedne zarulje bez problema izdrzati par tjedana kontinuiranog rada ali uvijek moramo uzeti u obzir i nezeljene ishode.