|
MIRIS SMRTI U JUTARNJIM SATIMA
Obavio si indulgenciju na vrijeme,
krenuo si riješit to breme
neka crna sila ti se uvukla pod kožu,
kao medvjeđi zubi polumrtvm moržu,
kroz glavu ti prolaze očajne misli,
a znaš li kako su ti juče prijatelji kisli??
stojiš kao neki pobačeni fetus,
otac ti nametnuo stegu,kao neki prus,
kroz crijeva ti prolazi ogromna muka,
kao da ti je neko u rektum nabio luka,
popij tu otrovnu čašu već jednom,
u mozgu osjećaš,kao da te udara grom,
malo pomalo ti otkazuju vitalni organi,
pa hajde čovječe,sa te zgrade padni,
i dok šetaš tom ulicom ispunjenom ribljim smradom,
skupljači duša lete gradom,
stojiš na rubu pločnika tvrdog,
misliš na svoj psihički brlog,
dolijeće gavran,glasnik smrti i izbija ti kljunom oko,
na ulici od tvoje krvi sve mokro,
ti pođi kući i uzmi helebardu,
i svojoj baki odsijeci glavu,
uzmi nekakav oštar mač,
i svoju majku pošalji u plač,
dok prolazim tuda u jutarnje sate,
pomislim :kakve su to sudbinske karte,
njušim taj miris očaja,
iako znam da to nema velikog značaja.....
__________________
Pročitaj pravila o oblikovanju potpisa link ;)
|