[Da Kang]

E bas vam hvala svima, dajete mi upravo onaj poticaj za dalje koji sam trazio.
To je ono sto u biti pokrece sve. Paznja, osjecaj da smo vazni, da postojimo, da ostavljamo trag.
Nije li ? Ili je smisao života zaraditi milju eura i trositi na zadovoljstva ? Ili je zadovoljstvo
vec u nama a samo ga treba potraziti. Zavirimo li dovoljno duboko u sebe znamo tko smo u stvari i kakvi smo. I sto zelimo.
Najgore je lagati sam sebe. Zivjeti u aluzijama. Lutati besciljno. Najvaznije i nekima najteze je
upoznati sebe i zato moramo upitati sebe sto zelimo.
Svatko nesto zeli. I moze ono sto hoce samo ako to dovoljno jako zeli. Treba si postavljati
realne ciljeve. I onda se truditi ostvariti ih. Nalaziti srecu u tome. To je zadovoljstvo.


Decki iz ulice.

Decko br 1. se zove...

IGOR

Probudio se 1 dan negdje oko 10. počešao se po jajima i u wc-u posrao uz cigaru.
Jedan sendvic,2 banane i casa mlijeka dalje krenuo je autom u obliznji kafic.
Tamo je sreo par starih znanaca s kojim je razglabao o nedavnom uhicenju zajednickog prijatelja.
Kasnije se pojavio prijatelj iz djetinjstva kojeg nije dugo sreo. Nagovorio ga je da opljackaju banku.
Takvo je prijateljstvo kad su ljudi tvrdi i i kad se znaju 100 godina i kad su prosli zajedno
sito i reseto. I zajedno su krvarili i dali bi zivot jedan za drugog bez razmisljanja.
I zato su se dogovorili da prasnu banku.
Oboje su bili bez love i grcali u kojekakvim kreditima i nisu imali postenih para prakticki nikad u dzepu . I to je sve
iskrsnulo u jednom danu, u jednom satu prakticki. Dogovor je pao. Idemo opljackat banku. Nasla su se 2 gana.
Lazna. Od nekog djeteta. Susjedovog mladjeg brata. Kojeg pitate se. Alenovog. Ako vam je tako draze. Makar imena nisu bitna.
Igor je posudio skuter.Krenuli su. Uletili su u banku i napravili to i krenuli skuterom u bijeg.Nevjerovatno
je kako se policija nadje na krivom mjestu u krivo vrijeme. Naravno da su pali. Uhapseni i guslaju zatvor.
Zasto sam to napravio, razmisljao je Igor. Tri godina kasnije nakon sto je izasao iz zatvora krenuo je istim putem.
Zatvor ga je pokvario i nakon toga stalno se bavio kriminalom. Postao je okorjeli kriminalac. I nakon toga umro kao pseto
bez igdje ikog. Zaboravljen od sviju. Mrlja na papiru. Beznacajno postojanje. Potrosena dusa.
Ali nije bilo bas tako. Tog dana u kaficu on je sreo Andreja. Sa njime je isao u osnovnu skolu i koji put duvao i cugao.
On ga je nagovorio da idu igrati tenis. Igor se odusevio. Nije igrao tenis 100 godina. Gdje li je stavio kratke hlacice ?
Sa zadovoljstvom se te veceri istusirao i razmisljao o planovima za zivot. Nakon toga se ozenio ubrzo.
Dobio vremenom dvoje djece. Radio je u maloj firmi elektronike i solidno zaradjivao. Odlazio na skijanje
i ljetovanje i kupovao si tehnike. Dobio je cetvero unucadi i bio poznat kao dobar covjek.
Ali nije bilo ni tako.
Uspjeli su pobjeci sa lovom. Nitko nikad nebi rekao da su to bili oni.A oni nisu nikada nikom niti rekli.
Tako su tvrdi bili A tako su naivno otisli da im je cak i uspjelo.
I sad napokon imaju love. Kakve su guzice bili prasnuli su 50 soma eura. To im je bilo dosta za onu odskocnu
dasku u zivotu. I uspjeli su. Jedan je otvorio kafic i njime solidno zaradjivao za zivot.
Imao je puno zena ali se nikada nije zenio, bio je svugdje po svijetu i nauzivao se zivota.
Igor je napravio apartmane sa 25 soma eura. Imao je komadic zemlje i na njemu napravio kucu. Prodao je
i kupio drugu. Tako je lavina krenula.Postao je lovator baveci se nekretninama.
Zato sto je imao jaku volju. Do kraja zivota nije bio sretan. Nesto ga je grizlo.
U stvari je Igor taj dan ostisao prvo u videoklub 8) A nakon njega u podne i po kuci na rucak
jer od 1 radi u firmi.
Previse je gledao filmove u zadnje vrijeme. To je bio glavni zakljucak.
Mucio ga je taj posao jer mu je oduzimao dosta zivota.
A i placa je bila mala. Nikako da nesto mrdne. Nikako da neku lovu malo osjeti, jebote. Pa sta je to.
Jos su tu i obavezni krediti.Kad cu vise izaci iz kredita. Sta da se radi...sta ?
Ajde ti budi normalan i zivi. U vremenu gdje te svi samo nesto lazu i pretvaraju se. Svi oko tebe.
Sve je sou samo za tebe. A ti bi htio svasta. Znas puno svega a nista konkretno. U gradu
znas svakoga. Provincija je takva da se svi znaju.
Svi sve znaju i uvijek pricaju. Da ne kazem ogovaraju. Dali smo mi takvi da uzivamo u tudjoj nesreci.
Zar mi zasita zelimo drugima zlo ?
Ne bas jako lose. Nekako da cujemo da je nesto veliko propalo. Ne strasno.
Bez krvi molim. To ipak budi neke emocije. Jeli nam to u krvi ? Ma neee, to su premisljanja
asfalta, zemlje I realnog vremena i mogucnosti. Samo nabacani na papir. Po osjecaju. Bez reda, bez stila. samo slova. Slova.
Na papiru. Eto tako. zasto ne. Bolje nego samo sjediti i gledati kako vrijeme prolazi.
.....ali gdje je tu papir 8-? Kako ludo ha ? Bezvezno ili ne tjera te da se bar malo zamislis.
Citanje je zakon. Treba puno citati. I to je sve. Covjece. Kad nadjes zadovoljstvo u citanju knjige onda si jako sretan.
Tjera te da i ti pises. Bar mene. Bas dobar osjecaj srece. Umjetnost. Aha, kako da ne. Samo pusta zelja. Cilj s pocetka.