meni je takva situacija bila ovo ljeto. u vezi sam dvije godine i baš se volimo. ovo ljeto sam radila s jednim momkom koji mi je bio prejeben. noćna smjena, rad u baru, a još smo pili uvijek.. s momkom me je uhvatila neka monotonija i ja sam tražila sve moguće i nemoguće razloge da prekinem s njim. nisam znala šta da radim... htjela sam očito čisto probati kako je to biti s drugim čovjekom. i prekinemo mi, ja završim s kolegom i znaš što se dogodilo sutradan? hvatala sam se za glavu i govorila si: pa ti voliš svog čovjeka, nitko drugi ti ne može pružiti ni približno onoliko koliko može netko tko te toliko obožava i koga ti voliš. tuđi dodir mi ni najmanje nije pasao koliko dodir momka. nije bilo loše, dapače, al nije bio moj momak. kontaš?
to popodne sam ga zvala da se nađemo, da budemo ponovno u vezi... i uvjerena sam u to da mi je on budući muž
..
iskreno, ne žalim puno, jer nisam varala i jer sam potvrdila samoj sebi činjenicu da imam predobrog momka..
ti se dobro preispitaj, al ako možeš zamisliti i dočarati si budućnost sa svojim sadašnjim momkom, onda to nemoj radit.. a ako to ne možeš i ako ti zbilja smeta takva monotonost, onda ...
a kako se meni čini, svaka veza se s vremenom ustali i ne mijenja se pretjerano.. ljudi se toliko upoznaju da se nemaju više šta međusobno otkrivat, ako me kontaš..
napravi onako kako ti srce govori, a ne želja ili glava...
uživaj, poz